Već neko vrijeme na blogu planiram otvoriti rubriku s obiteljskim putovanjima i izletima. Ideja je predstaviti vam neka poznata i manje poznata izletišta, što tamo možete raditi uz zanimljivosti i naše dojmove. Ukratko to je ono što ja tražim kad googlam – što se može vidjeti, koliko je prigodno za uzrast mog djeteta i ima li u blizini nešto za pojesti za uvijek gladne. Ovaj put posjetili smo rudnik svete Barbare, evo kako nam se svidjelo.
Kako nam je tjedan ispunjen s obavezama nedjelju volimo iskoristiti za obiteljski izlet. Izlet ne mora biti nešto skupo, s hrpom sadržaja, nekad je to šetnja prirodom uz posjetu znamenitostima i kavu/sok s lijepim pogledom. Jako me veseli pronalazak novih zanimljivih lokacija.
Ovaj vikend bili smo na izletu u samoborskom kraju. Točnije u mjestu Rude gdje smo posjetili rudnik Svete Barbare. Ovo je jedan od najstarijih europskih rudnika bakra i željeza. Prvi zapisi postoje od 1481. dok je najaktivniji bio sredinom 16.stoljeća. Tijekom 20.stoljeća prestaje s radom, a za turističku turu obnovljeno je 350 metara podzemnih hodnika. Danas je to kako piše na stranicama rudarski muzej u prirodi.
Do same lokacije iz Zagreba nam je trebalo 40-ak minuta, zbog radova na cesti vožnja okolnim putem je bila pomalo brdovita, ali ugodna. 🙂
Stručni obilazak dostupan je svaki puni sat i traje oko 40 minuta. Cijena ulaznice je 5 eura za odrasle, djeca koja još ne idu u školu ne plaćaju ulaznicu.
Nama je bilo jako zanimljivo, Lukasu je u početku bilo super pogotovo kad smo dobili zelene kacige i ogrtače, ali mu je malo pre dugo sve skupa trajalo i jedva je čekao da izađemo van. Što se i vidi na slici niže. 🙂
Ako imate strah od malih prostora, onda ovo nije najbolja opcija za vas. Prolazili smo kroz hrpu hodnika obloženih drvenim gredama, hodnici nisu visoki pa se često treba saginjati da se udarite u glavu. Zanimljivo je i nevjerojatno da su svi ti hodnici kopani ručno. Tek 2 rupe čisto radi demonstracije napravljene su modernijim strojevima.
Unutra je očekivano dosta hladno (tanka majica dugih rukava za djecu po meni nije dovoljna), mračno i blatno, uz povremeno kapanje vode. Zaključili smo da bi bilo dobro da smo imali i jednu svoju lampicu. Na kraju za finalni dojam pri izlazu iznad glava nam je proletjelo par šišmiša. Nekako je to ok kad si u visokom prostoru, ali onako nizak hodnik, točno osjetiš strujanje zraka kad proleti. 🙂
Od zanimljivosti koje nam je pričala naša voditeljica uz rudnik veže se priča o Bergmanima. To su mitska bića, patuljci koji su tražili zlato u podzemlju Samoborskog gorja. Imaju bijele brade do koljena, žutu kožu (zato što nikad nisu izlazili na svjetlo dana) i zmijske oči, a obučeni su u zelena odijelca (baš kao što smo I mi bili). Kažu da su oni ometali rudare u njihovom radu, krali alate i hranu, a krivili su ih i za sve nezgode u rudniku i sve neobične zvukove. 🙂 U doslovnom prijevodu sa njemačkom Bergman znači rudar.
Druga zanimljivost je tradicionalno rudarsko jelo iz ovog kraja – greblica. Ja sam ju imala priliku ranije probati iako ne ovu pravu domaću. To je jednostavan slani kolač od sira i oraha ili sira il zelenjave koje su radile žene rudara. Ovo jelo nalazi se na listi nematerijalne kulturne baštine Hrvatske, a originalna greblica može se kupiti u pekarnici u Rudama. Prvi vikend u 7.mjesecu kod rudnika se obilježavaju Dani rudarske greblice uz gastronomsku ponudu, glazbu i sadržaje za djecu.
Nakon ture rudnikom u maloj kovačnici pored rudnika majstor nam je demonstrirao stari kovački zanat uz obiteljsku priču i alate. Na RTL-u ima ona emisija Vatreni kovači, to moj muž voli gledati pa je bilo fora vidjeti kako to izgleda u živo, grijanje željeza, oblikovanje velikim čekićem, priča o potkivanju konja i volova i opremanju rudara. Naravno, kovanje je u verziji prilagođenoj prostoru i prilici. 🙂
Naše dijete je zabavu našlo u tačkama i tovarenju šljunka. Uz rudnik postoji prostor za sjesti, postoji i mala suvenirnica, ali cijeli prostor oko potoka se još uređuje. 🙂
Sve u svemu mislim da imaju super priču. Tradicionalna zanimanja i alati, obnovljeni stari rudnik, prirodne ljepote, potok koji žubori i planinarske staze u okruženju, tradicija i običaji ovog kraja, ali rekla bi i srdačnost ljudi naše voditeljice i kovača. Dodala bi jedan dućančić s greblicama uz rudnik da odmah isprobamo. 🙂
Puno je tu još planova, muzej, izgradnja velikog tobogana za djecu od jednog do drugog ulaza u rudnik. Vjerujem da će biti zanimljivo doći za koju godinu i vidjeti što su sve ostvarili. 🙂
Više o rudniku pročitajte na: Rudnik Sveta Barbara
Nakon rudnika, posjetili smo obližnji planinarski dom Maks Plotnikov, pojeli ukusan grah, ljuljali se na ljuljačkama, uživali u pogledu i igrali s frizbijem. Kiša nas je omela u šetnji do starog Okić grada, ali biti će još prilike za posjet ovom kraju. 🙂
Ako još niste posjetite stari rudnik, mislim da je idealno mjesto za rashladiti se u ljetnim mjesecima koje tek slijede.
Pusa i zagrljaj,
Mama Željka
