Jučer je Lukas navršio puna dva mjeseca. Ja imam osjećaj kao da je tu oduvijek i ne mogu više zamisliti svoju svakodnevicu bez njega. Već imamo neki dnevni ritam i vrijeme za jutarnju igru, šetnje, kupanje, spavanje. Cijeli dan je prilagođen njemu. Ipak, ne žalim se. I dalje ukradem malo vremena i za sebe, a uspijevamo otići i negdje na kratko sami dok bake čuvaju bebača. Baš sam počela uživati u ulozi majke, ovaj malac svojim osmijehom može popraviti baš svaki dan. Što je novo kod nas pročitajte u nastavku.
Po djeci se najbolje vidi kako vrijeme leti. Trudnoća kao da je bila nekada davno. U početku mi je malo falio moj trudnički trbuščić i pokreti u njemu iako je bebač već bio tu i zahtijevao punu pažnju.
Također, polagano sam i zaboravila na porod. Nedavno me posjetila prijateljica i zapravo u razgovoru sam skužila da sam već i zaboravila neke detalje, bolove i slično. Jednostavno sada je sva pažnja usmjerena na bebu, a sve manje lijepo je iza nas. O mom iskustvu mogli ste čitati u postu Moj porod i oporavak u bolnici. 🙂
Izvor fotografija: unsplash.com
Kako Lukas raste sve je aktivniji. Veselo maše rukama i nogama, smije se na glas, guguće i proizvodi razne zvukove. Lijepo već drži i glavicu. Počeo je na veliko promatrati prostor oko sebe. Trenutno su mu jako zanimljive „visilice“ na ležaljki. Jedna je kao zvečka na drugoj je ogledalo, maše i pokušava doći do njih. Dobio je i neke zvečkice koje može primiti pa se upoznaje s različitim zvukovima i hvatanjem.
Počeo je puno bolje spavati. S 2 do 3 sata u komadu u prvih mjesec dana, sada smo na 5, 6 i više sati u komadu. Zapravo se budi najčešće samo jednom u noći za hranjenje i po potrebi presvlačenje. Tijekom dana također odspava, ujutro zna do 9 ili 10, a popodne obavezno za vrijeme i nakon šetnje, tako da sad uspijem popiti i kavu na miru, a za nekih boljih dana i ručati. 🙂
Njegovi osmjesi su nevjerojatni, još kad raširi usne pa vidiš desni bez zubića, preslatko. Zapravo prvo što mi se svidjelo kod mog muža bio je upravo njegov osmijeh. Tako da rekla bi da je Lukas šarmer na svog tatu. 🙂
Izvor fotografije: pexels.com
Od zadnjeg ovakvog posta obavili smo 2 pregleda. Ultrazvuk kukova i još jedan sistematski kod pedijatra.
Ultrazvuk kukova smo obavili u Klaićevoj. Naručili smo se mailom i termin smo dobili za otprilike mjesec dana, taman kako nam je doktorica i preporučila. Puno mama ide privatno tako da sam mislila da ćemo dosta dugo čekati na termin, ali nije bilo problema. Isto tako doktorica nas je odmah primila, bila je jako ljubazna i pregled je trajao svega 2 minute. Lukasa su polegnuli na jedan bok posnimili kuk, zatim na drugi bok i snimili drugi kuk. On se naravno smijao je l’ mu je bilo ultra zabavno ležati samo u peleni. 🙂 Nalaz smo dobili odmah, sve je u redu i sljedeći pregled samo po preporuci pedijatrice.
Obavili smo i drugu posjetu pedijatrici. Lukas puno papa i jako dobro napreduje. U mjesec dana narastao je čak 5 centimetara i dobio skoro kilu i pol. Sada smo na 59 centimetra i 5900 grama. Svi komentiraju kakav je bucko, a meni je presladak sa svojim šlaufićima i duplom bradom. 😀 I ja sam kao mala bila bucmasta beba, kad se počne kretati brzo će se to sve istopiti i rasporediti.
Već sam primijetila po nekim pidžamicama da su mu kratke i tijesne pa ćemo još malo morati napraviti inventuru robice. U ovim tjednima je dobio tako slatku robicu za proljeće i ljeto da jedva čekam slagati kombinacije. 🙂
Izvor fotografije: unsplash.com
Kod pedijatrice smo obavili i drugo cijepljenje. Prvo cjepivo protiv tuberkuloze je primio u bolnici. Kod pedijatrice je primio kombinirano cjepivo koje će primiti ponovno za 2 mjeseca. Doktorica je spomenula još neka obavezna i neka izborna cjepiva tako da ću o cijepljenju napisati ovih dana dodatan post na Facebooku da malo raspravimo i o tome.
Što se mene tiče mislim da sam se dobro oporavila od svega. Rez me zna malo boljeti, odnosno osjetim kao da je taj dio nekako utrnut, što je normalno, još je to sve friško. U sljedećih par tjedana trebala bi obaviti neke svoje pretrage zbog trudničkih dijagnoza. Čeka me posjeta endokrinologu, kontrola šećera (zbog gestacijskog dijabetesa), pregled krvne slike (željeza) i urina pa ćemo vidjeti dalje, mislim da nije loše prekontrolirati sve to skupa, je l’ ipak je trudnoća neko drugo stanje.
Ono što me malo muči je kako ću ostaviti bebu na par sati dok ja obavim pretrage. Ne želim ga voditi sa sobom, s obzirom na to da ga ima tko čuvati. Lukas se hrani isključivo dojenjem. S patronažnom sam pričala još prije mjesec dana o izdajanju, o pohrani mlijeka i davanju izdojenog mlijeka, ali do sad stvarno nije stvarno bilo potrebe. Uvijek bi izašli samo na kratko, nakon hranjenja. A znate kako se čekanje u laboratoriju može produžiti, više nema one opcije – trudnice imaju prednost.
Ono što mi se dešava je da čim prođe malo dulje vrijeme (tipa Lukas duže spava) mlijeko se nakuplja i bez obzira na jastučiće sve kapa u slapovima. Vjerujem da ako dojite znate kako je to. Za vikend smo išli malo u prirodu i vratila sam se s dva okrugla fleka na majici, na kraju je bebač jeo u autu.
Drage mame kako ste vi rješavale pretrage za sebe kad su klinci bili ovako mali?
Ako ste isključivo dojile jeste li se izdajale?
Imate neki savjet za pohranu mlijeka, koje vrećice ili bočice za pohranu kupiti?
Pusa i zagrljaj,
Buduća mama.
Odgovori