Lukas je u nedjelju navršio 6 mjeseci, što znači da sam već pola godine njegova mama. Uz Lukasa svaki dan je novi izazov i nikada ne znam kako će naš dan izgledati. Svaki dan je i prilika za naučiti nešto novo, a učimo i Lukas i ja. Dok on uči puzati, igrati se, pričati i jesti ja se učim strpljenju, prilagodljivosti, a po novome poboljšavam i kulinarske vještine spremajući kašice. Ono što mogu reći da sam nakon 6 mjeseci puno opuštenija i hrabrija, a i neizmjerno ponosna na svaki njegov mali korak prema naprijed. Neke zanimljivosti iz naših prvih 6 mjeseci pročitajte u nastavku.
U ovih prvih 6 mjeseci mogu reći da je majčinstvo jako lijepo, ali da je isto tako veliki izazov. Ono što se javlja na samom početku majčinstva je pitanje kako ostati ona ista ti samo sad s još jednom novom ulogom, ulogom majke. Htjela bi i dalje provoditi vrijeme sa svojim partnerom, otići na kavu s frendicom, družiti se s članovima obitelji, putovati, stvarati, a tvoje dijete te treba…Kako to sve ukladiti?
Jedna mama koju do tad nisam poznavala mi se javila i pitala me kako ja uz bebu stignem redovito pisati blog. Pitanje je skroz jednostavno i jasno, ali me bacilo na razmišljanje. Ja to doživljavam ovako – blog je meni vrijeme za mene. Moj oblik relaksacije, ne smatram ga obavezom. Meni je uvijek na prvom mjestu Lukas i briga za njega hranjenje, presvlačenje i igra, a sve ostalo može i mora čekati. Pišem ga kad Lukas spava i kada pronađem slobodnog vremena. Nekad je to ujutro, nekad je to navečer, nekad kad imam inspiracije znam napisati i nekoliko tekstova odjednom, nekad tipkam tekst na mobitelu dok se Lukas zabavlja s igračkama pored mene, a nekad ne napišem ništa ili share-am neku sliku i ništa se strašno ne desi.
To isto predlažem i vama, nađite barem pola sata vremena u danu za sebe, kada ćete raditi ono što volite. To je jako bitno. Ok, sada ste mame, ali ste i dalje to one iste vi s potrebama i za druženjem i za stvaranjem. I pronaći ćete vrijeme u danu sigurna sam.
Nakon poroda objavila sam jedan Facebook post Psihički oporavak nakon poroda koji zapravo govori o tome kako same sebi radimo probleme i imamo prevelika očekivanja, ako ga niste pročitale imate ga na linku. Pisan je 3 tjedna nakon poroda i u biti sam sama vodila neku svoju unutarnju borbu s prihvaćanjem nove situacije i usklađivanjem svih obaveza sa svojom novom ulogom majke.
U prvim tjednima je bilo stvarno teško. Sva pažnja je bila usmjerena na bebu, a tuširanje i pranje kose bilo je pravi luksuz. Sad nakon 6 mjeseci je puno lakše. Lukas je veći, ima svoj dnevni ritam spavanja i odspava po sat dva prije podne i sad dva poslije podne i sve se stigne. Dobro spava i noću, zna prespavati čitavu noć, iako u zadnje vrijeme ima jedno noćno buđenje. Lukas se zna sam igrati na podu i do sat vremena, samo je bitno da me vidi i da mu se javim, pitam ga nešto i nasmijem mu se. On se nasmije i nastavlja svojim poslom, baš kao i ja svojim. Da ohrabrim vas mame koje ste još u borbi s prematanjem, hranjenjem i uspostavljanjem ritma sna – doći će sve na svoje.
Izvor fotografija: unsplash.com
Prvih 6 mjeseci bilo je jako uzbudljivo, nakon početkom upoznavanja i privikavanja jedno na drugo, svaki mjesec s bebom je nova avantura. Od mirne bebe u prvih mjesec dana do aktivne bebe koja se prevrće i pokušava puzati.
Sjećam se prvog okreta i vala oduševljenja, a onda se rodio i strah, što ako se prevrne? U prvim tjednima sam stalno panično provjeravala diše li, je li mu vruće je li mu hladno. Sad stalno provjeravam je li na sigurnom, skeniram prostor i provjeravam koje su to opasnosti u blizini. Pojava tog roditeljskog straha je isto nešto novo.
Roditeljstvo je velika odgovornost. Koliko sam se puta stresla sva dok sam ga hvatala na pola puta između kreveta i poda, dok se on bezbrižno smije nesvjestan opasnosti. Boravak na krevetu je postao opasan i bez mene u blizini više ne dolazi u obzir. Tako je dobio podlogicu za igru i preselila sam ga na pod. Na podu je pak vrlo brzo otkrio kablove, tako da planiramo malo preurediti dnevnu sobu gdje je trenutno njegov prostor za igru. Napisala sam jedan informativan post na tu temu Siguran prostor za bebu, a ako bude prilike napisat ću i naša iskustva.
Lukasov prelazak na pod i igranjem na podlozi otvorili su mu skroz novu perspektivu. Otkrio je da sam može doći do igračke i jako je uporan u tome. Lukas još ne puže, ali ima svoj stil kretanja. Ili se poteže rukama pa baca na jednu pa drugu stranu, kotrlja se ili sada sve češće gmiže kao crvić s guzom u zraku. Osim toga skužio je da neke stvari može i privući, na primjer nešto što je na deki si privuče i onda ne treba puzati. Lukavac mali. Lijepo prima igračke pa čak i lopte, koje su mu prvo vrijeme bježale iz ruke. Zanimljivo ga je promatrati u igri, nekad treba malo poticaja pa se igramo skupa, a nekad uživa sam.
Izvor fotografije: unsplash.com
U ovih par mjeseci bio je već na nekoliko baby druženja. Pravi je baby boom. Mogu reći da se dobro snalazi s vršnjacima i da tako najbolje uči oponašajući druge. Svojim osmjesima i čupavom frizurom brzo osvaja sve koje susretne. Lukas još ne priča, ali brblja nekim svojim jezikom i povremeno ispali koju riječ. Pa tako je jedno subotnje jutro rekao mama, kratko i jasno. Vrlo vjerojatno sasvim slučajno, ali bilo je to tako lijepo čuti. Čuo je i muž i rekao – dobro reći ćemo da je to njegova prva riječ. Nakon druženja s drugim bebama ponavljao je bababa i vrlo jasno rekao ne, a kada je naš pas skakutao oko njega ponavljao je bebebe, a jednom sasvim jasno rekao njeno ime – Bela. Jako se veseli Beli iako ona još uvijek nije savladala strah od beba. 🙂
Najveća novost od ovakvog zadnjeg posta je uvođenje dohrane. Već sam pisala postove na tu temu, a puno je govora bilo i na Facebooku. Čini mi se da je ovo svim mamama omiljena tema. Ja sam se odlučila za metodu uvođenja dohrane kašicama i baš uživam u njihovoj pripremi i biranju. S prvom papicom smo krenuli par dana prije navršenih 6 mjeseci, pošto Lukasa još uvijek dojim i dobro napreduje na težini. Kada sam rodila želja mi je bila da uspijemo s dojenjem ovih prvih 6 mjeseci, a sada kada su oni prošli, voljela bi da to bude i do prve godine. Dojenje je osim hrane za Lukasa i jednostavan način uspavljivanja i umirivanja i mogu reći da nakon početne brige i bolova sad zapravo uživam u tome. To su samo naši trenutci. 🙂
Što se tiče same dohrane vodim se aplikacijom Bebin kalendar dohrane, koju sam također već spominjala na Facebooku. Iz nje pratim koje namirnice Lukas smije i za sada su od tamo i prve kašice koje smo probali. Iako sam mislila da ću krenuti s tikvicom ili mrkvom, krenuli smo sa žitnim i žitno voćnim kašicama. Tako je Lukas do sad probao rižine pahuljice s majčinim mlijekom, rižine pahuljice s jabukom i krušku s kukuruznom krupicom. Mišljenja o tome s čime krenuti su oprečna, iako će se većina složiti da se sa sezonskim voćem i povrćem ne može pogriješiti. Lukas je kašice dobro prihvatio i dosad mu je najdraža ova s kruškom, ona je i najslađa pa valjda zato, sad ćemo krenuti na povrće pa javim dojmove. To je i prijedlog naše pedijatrice – da nakon što je prihvatio voće, uvedemo povrće. Inače po par dana papa istu namirnicu tako da pratim njegove reakcije i probavu. Za sada sve funkcionira dobro. 🙂
Izvor fotografije: unsplash.com
Ako nas pratite na Instagramu znate da smo bili i na prvom obiteljskom ljetovanju kao tročlana obitelj. Pisala sam post o tome što smo spakirali za more (zbilja puno stvari), ali nisam napisala kako nam je bilo. Bilo je stvarno lijepo i posebno. Kažu mi mame da su njihova djeca imala problema s navikavanjem na novu lokaciju i da su teško prespavali prvu noć na moru, a i noć nakon povratka kući. Lukasa to nije brinulo. Imao je svoj zamjenski krevetić i bilo mu je skroz dobro u njemu.
Nas je dva dana mučio nosić, pa zbog toga nismo spavali. Na kraju smo kupili nastavak za usisavač, posudili usisavač u apartmanu i problem je bio riješen. Preporuka za sljedeće ljetovanje je ono sve plus aspirator za nosić. Lukas je uživao u i u brčkanjima u moru, nakon početnog straha i stiskanja uz tatu skroz se opustio. Što se tiče vožnje u autu, prema moru je bilo super, a u povratku je bilo koma, kao da je sjedenje u autosjedalici najveća kazna. No preživjeli smo i veselimo se nekim daljnjim putovanjima s njim. 🙂
Što se tiče kontrola kod pedijatrice, Lukas je primio treću dozu kombiniranog cjepiva i drugu dozu protiv pneumokoka. Nešto prije navršenih 6 mjeseci primio je i drugu dozu cjepiva protiv Rota virusa. Time su cjepiva do navršene prve godine života završena, a sljedeći sistematski je s 9 mjeseci.
Lukas je sa svojih 6 mjeseci više nego udvostručio porođajnu tjelesnu težinu. Rodio se s 3760g, a danas je težak 8200g. Prilično se i izdužio, rođen je s 51cm, a sada je već na 68cm. Tako da još su tu zadnji trzaji robice broj 68 i kombiniramo sve više onu 74.
Neki dan sam slagala fotke za Lukasovu radosnicu i primijetila sam koliko se promijenio. Rodio se kao beba tamne gotovo crne čupave kose i svi su rekli da je isti moj muž. Stvarno su bili slični. Danas mu je kosa puno svjetlija, oči su mu više zelene nego plave i sad svi kažu da je isti ja. Nevjerojatno je kako se to promijenilo i još uvijek se mijenja. To je valjda da i mama i tata mogu malo guštati. 🙂 Osim toga kad ga promatram tako je već velik, zauzme čitava kolica i krevetić. Izdužio se i nije više tako bucmasta beba. Postaje pravi mali dječak. Veselim se svemu što nas čeka zajedno. 🙂
Drage mame na koga vizualno više liče vaši bebači, na vas ili partnera?
Ispunjavate li radosnice za svoje bebače?
Pusa i zagrljaj,
Buduća mama.
Odgovori