Danas je naš Lukas navršio mjesec dana. Što znači da se već mjesec dana mogu pohvaliti da sam mama jednog predivnog malog dječaka. Za mene je to bio najljepši, ali istovremeno i dosta izazovan mjesec, koji je proletio u trenu. Bilo je tu svega od neopisive sreće do povremenih suza. Ono najvažnije preživjeli smo, zdravi smo i svaki zajednički dan nam je sve ljepši i zanimljiviji. Beba raste i razvija se na očigled i polako hvatamo neki dnevni ritam. Kako su izgledali naši prvi zajednički dani pročitajte u nastavku.
Svaki početak je težak. Početak majčinstva je specifičan zato što vas osim nove uloge majke, čeka nekoliko tjedana oporavka od poroda. Još ste slabi i iscrpljeni, a imate na brigu jedno malo biće.
Meni osobno najteže je bilo prvih par dana nakon dolaska iz bolnice. Umorna i iscrpljena samo sam htjela mir i tišinu. Leđa su me jako boljela, do te mjere da se nisam mogla uspraviti, a kamoli primiti bebu. Bez tableta protiv bolova nisam mogla funkcionirati. Plakali smo zajedno i beba i ja. Za hranjenje mi je pomogao jastuk za dojenje, a za presvlačenje su uskakali muž i mama, a ja bi ga koji put presvukla na krevetu. Kada su se malo oporavila i kada sam ga mogla konačno držati u rukama sreći nije bilo kraja.
Osim oporavka od carskog koji inače traje nešto duže od oporavka nakon prirodnog poroda drugi tjedan kod kuće desila se komplikacija s jednim od šavova. Iz šava je počela curiti tekućina i završila sam na hitnoj. Napravio se podljev. Srećom prilikom prvog dolaska u bolnicu primila me odlična doktorica koja mi je otvorila i očistila ranu i obavljala toaletu rane svaki sljedeći dan. Svako sam jutro išla na previjanje u bolnicu dok je netko od članova obitelji čuvao bebu. Konce sam skinula par dana kasnije od planiranog, rana je sad zacijelila, bolova nemam i sve se polako vraća u normalu.
Svaki dan je bio korak prema naprijed u oporavku i mogu reći da sam se fizički oporavila za tri tjedna. Pri tome mislim na to da nisam imala više bolova u leđima i na području šavu. Imala sam jako dobru motivaciju – bebu koja me treba, a tome su svakako doprinijeli i moji pomagači koji su uskakali oko svih dodatnih obaveza po kući.
Izvor fotografija: unsplash.com, pexels.com
Kada dobiješ prvo dijete ne znaš što te čeka. Puno je to novih dužnosti za mladu mamu i treba neko vrijeme da briga za bebu postane rutina. Prije svoje bebe imala sam ponešto iskustva s bebama. Moj najmlađi nećak ima dvije godine i nije tako davno bio beba. Ipak kad beba nije tvoja, postoji jedna velika razlika. Kad tvoj nećak plaće onda ga vratiš mami da ga ona presvuče, nahrani i utješi. Teta je bila tu za zabavu i glupiranje, vožnju u kolicima. A sada, sada sam ja ta mama koja premata, hrani i tješi. Znači nema prosljeđivanja. Još uvijek mi to da sam ja mama zvuči skroz nestvarno. 🙂
Mislim da sam se dobro snašla u majčinskoj ulozi. Hranjenje i prematanje smo jako brzo savladali. Za sisanje je mali prirodan talent, tako da tu nije bilo problema. Mlijeko je došlo još u bolnici, a par mjeseci prije već se pojavio kolostrum. Tako da bebu isključivo dojim i sretna sam zbog toga što to funkcionira. Nadam se da ćemo uspjeti s dojenjem barem prvih 6 mjeseci dok ne krenu nadohrane. Bilo je malih problema na početku, bolova, krivih hvatova, ali to smo riješili oblozima i kremicama. Spomenula sam već Multu Mam komprese i Baby Love kremicu s lanolinom. Uvježbali smo pravilne položaje za dojenje i uskladili smo se.
U prvih mjesec dana beba raste na očigled. U prva dva tjedna već je vratio porođajnu težinu i dobio dodatnu kilažu. Na zadnjem vaganju prešli smo 4 kile i baš me zanima koliko sad ima. To ćemo vidjeti na prvom pregledu kod pedijatrice ovaj tjedan, o čemu ću napisati dodatan post. Isto tako izdužio se na očigled. Veličina 56 nam je polako pre mala i već smo u onoj 62.
Izvor fotografije: pexels.com
Zanimljivo je promatrati i njegove vještine. U početku je gledao uvijek negdje u daljinu, sada te gleda ravno u oči, promatra i istražuje svijet oko sebe i osvaja osmjesima. Prve dane tek je lagano okretao glavu, sada ju okreće u oba smjera i drži par sekundi u zraku. Svaki novi pokret izvor je veselja.
U prvom mjesecu života ima puno prvih puta. Prva neprospavana noć (šetnje po stanu dugo u noć s bebom koja neutješno plaće), prvi skok u razvoju, prvi grčići (Bio Gaia kapljice su pomogle), prvo kupanje (neke dane plaće kada ulazimo u vodu, druge dane plaće jel se ne da van iz vode), prva šetnja (vrijeme relaksacije i za mamu i bebu), bebine male ručice koje grle oko vrata i prvi osmjesi i gugutanja.
Kažu da bebe brzo hvataju neku rutinu i da je dobro kupati ih, izvoditi u šetnju i hraniti uvijek u isto vrijeme. Ono što mogu primijetiti je da sve duže spava, s 2 sata u prosjeku sada smo na 3 ili 4 i uspijem se odmoriti iako ima nekih dana kada je nervoza veća i kada slabo spavamo.
Izvor fotografije: pexels.com
Umorna jesam i koji dan skroz iscrpljena, ali to je kroz normalno uz bebu. Podočnjaci su dio start paketa svake mlade mame. Sve je podređeno bebinim potrebama i uživam u zajedničkim trenutcima. 🙂
Prvi mjesec majčinstva je mjesec promjena, mjesec upoznavanja mame i bebe, mjesec učenja novih znanja i vještina. Vrlo turbulentan, ali istovremeno jako lijep i poseban mjesec.
Veselim se svemu što nas čeka dalje. 🙂
Drage mame kako je izgledalo vaših prvih mjesec dana s bebom?
Pusa i zagrljaj,
Buduća mama.
Odgovori