Veliki drugi rođendan
Majčinstvo

Veliki drugi rođendan

Moj veliki dječak danas slavi svoj drugi rođendan. Razmišljala sam kako bi ga opisala u par rečenica i rekla bi otprilike ovako – jako radoznao, brzo uči, dosta je spretan – potencijali free climber. Veliki ljubitelj lokvica, ali ne i blata. Po malo brbljav, istovremeno prava maza i veliki emotivac. Mislim da jako dobro prepoznaje tuđe emocije i dijeli najčvršće zagrljaje i puse. Voli drugu djecu i životinjice, ali zna biti i solo igrač. Općenito je mali veseljko i puno se smije. Zanimljivosti ovog perioda pročitajte u nastavku.

Uvijek prije rođendana volim pročitati malo svoje starije postove iz kategorije Majčinstvo. Razmišljala sam o tome koliko sam na početku majčinstva bila nesigurna i zabrinuta. Hoću li znati sve što treba? Je li istina kako kažu da sve dođe instinktivno što ako meni ne bude tako? Hoću li nešto pogriješiti?

Danas sa dvije godine odmaka nasmijem se svojim brigama iako smatram da su bile skroz opravdane. Sve što je novo treba neki period prilagodbe tako je i s majčistvom, ali isto tako znam da s iskustvom dolazi i mudrost i samopouzdanje. 🙂 Puno nas još izazova čeka kroz njegovo odrastanje.

U ovoj dobi već sam jako puno toga zaboravila iz beba faze. Taj drugi rođendan nekako je prelaz između bebe i dječaka/djevojčica. Više ne kupujemo na odjelu za bebe nego za velike dečke. I više nije najvažniji samo Mickey Mouse nego volimo i aute, psiće, dinosaure I Hulka (fora s tatom) 😊

Veliki drugi rođendan

Izvor fotografija: pexels.com

U ovoj godini dana najveća promjena je ta njegova veća samostalnost i razvoj govora. Drago mi je što voli ići u vrtić i što se veseli svojim malim prijateljima. Od suzica na rastanku i dolasku po njega u vrtić sada smo u fazi kad se ujutro baca teti u zagrljaj i kad mu se popodne baš i ne žuri doma. 🙂 O našem iskustvu polaska u vrtić napisala sam post Polazak u vrtić – naše iskustvo pa ako vas to tek čeka provjerite na linku. 🙂

Nedavno sam na Facebooku napisala post o njegovom razvoju govora. Pravi je mali brbljavac i svaki dan nas iznenadi nekom novom riječi, a sad ih sve više povezuje i u rečenice. Trenutno pričamo puno o bojama pa onda govorimo koje je boje koji predmete i sortiramo ih u kategorije. Zna reći žuti, plavi, nara(nčastiti), zeleni tu i tamo, a crveni mu baš šteka. Voli ponavljati za nama i kad neku riječ lijepo izgovori onda je sav sretan i ponosan. Primijetila sam da voli riječi s kvačicama – špek, žuti, veš. Isto tako jednu večer nas je iznenadio nabrojavši do 5. Muž i ja smo se samo šokirano pogledavali, kako on to zna. 🙂 Ne znaš to je bio ponosniji. 😀

Veliki drugi rođendan

Izvor: pexels.com

Znamo se baš nasmijati nekim riječima. Pa evo jednog primjera. Sjedimo Lukas, baka i ja i on odjednom pita: Gdje je kuja? Meni ništa nije jasno I on opet: Gdje je kuja? Kujaaaaaa..I plaće za “kujom”. U kratko kuja je kugla. 😊 Baka ga je naučila da kugle smije gurati samo po podu, a lopte smijemo bacati. I dalje nam je smiješno i kugla je I dalje kuja. 😊

Dodatna fora je bila kad se tata ošišao na skroz kratko rekao mu je tata-kugla i pokazao na njegovu glavu. 😀 To će biti pravi mali zafrkant.

Malo brka padeže ja i ti. On za sebe kaže da je on ti. (kako je jedna mama komentirala to je vjerojatno zato što mu ja govorim daj TI, hoćeš Ti) Ja pitam tko će sad pospremiti igračke, a on odgovori Ti i umire od smijeha. S vremenom je počeo pokazivati na sebe da je Ti zapravo on. 😊

Izvor: unsplash.com

On vam je i pravi mali pomagač i rado pomaže sa svime što radimo. Pa često objavim videe na Instagramu na tu temu. Tako zajedno vješamo veš, čistimo kuhinju ili brišemo prašinu, vadimo suđe iz perilice, usisavamo. S tatom često nešto šarafi, sastavljaju namještaj, a iskušao se i u kraćenju i gletanju. 😀 Samo ću reći stan nikad nije ljepše izgledao. 🙂

Lukasova teta se zeza da on stalno mora nešto doma raditi. Stvar je u tome da on sve želi probati i mi mu većinu toga dozvolimo (ono što nije opasno naravno). Uz njega nešto će trajati puno dulje, često isprljamo sve oko sebe, ali uživamo u zajedničkom vremenu i usput obavimo što treba. 🙂

Uz to je jako dobar motivator – on kaže mama dođi i ja nemam izbora – pa se tako mama mora spustiti niz tobogan, trčati po stazi od puzzlica, slagati konstrukciju da puštamo kugle, leći u mali krevet dok Lukas zaspi. Često se osjećam kao Snjeguljica, ali kako ga odbiti kad je toliko drag i simpatičan.

Novost je da Lukas više ne spava u kinderbetu. Tek sad mi je zapravo drago da smo uzeli tu 2u1 varijantu. S kinderbeta smo skinuli stranice i spustili nogice tako da spava u krevetu skroz prilagođenom jednom dvogodišnjaku. Razlog zašto smo se možda požurili s tim krevetom je taj što je sve manje spavao u kinderbetu, jako brzo bi se probudio i plakao i na kraju veći dio noći proveo kod nas. Krevet nam je bio super motivacija i sad sve više spava u njemu ili jednostavno sam došeće kad mu falimo. 🙂

Veliki drugi rođendan

Izvor: pexels.com

Ova godina po mnogo čemu je bila specifična zbog te corone. Malo smo se družili što je zapravo loše. Malo tih dječjih druženja, rođendana, proslava, što je velika šteta. Više smo bili u nekom malom krugu obitelji i prijatelja. Zato mi je drago da ide u vrtić i svaka čast tetama za koje  „novo normalno“ ne postoji i koji su cijeli ovaj period išle na radno mjesto i brinule za naše bebače, hvala im na tome. 🙂

I još jedna novost od zadnjeg posta je da sam počela konačno raditi nakon porodiljnog. Radim od kuće, tako da Lukas još nema pravi osjećaj da mama radi pošto kad dođe doma mama je  tu. Meni je ovo zapravo odlično, ne gubim vrijeme za prijevoz s posla na posao i ostaje mi više vremena za dijete nakon vrtića. Ne veselim se povratku u ured, mada mislim da i meni baš fali druženja koje nije virtualno. 🙂

I to vam je to.

U subotu je naš „ROAR Dinosaur party“ za veliki drugi ročkas kojem se baš veselimo. 🙂

Drage mame dvogodišnjaka što je kod vas aktualno?

Radite li i vi od kuće? Kakva su vaša iskustva?

Svidio ti se post? Lajkaj ga ili podijeli prijateljicama 🙂