Dječji mozak objašnjen roditeljima
Mamina čitaonica

Dječji mozak objašnjen roditeljima

Danas vam u rubrici Mamina čitaonica donosim svoje dojmove o knjizi Dječji mozak objašnjen roditeljima. Ovaj priručnik namijenjen je roditeljima i svima onima koji sudjeluju u odgoju predškolske djece. Postoji citat Marije Montessori koji kaže: „Najvažnije razdoblje u životu nije ono provedeno na fakultetu – nego ono najranije – od rođenja do šeste godine života“. Upravo ovim citatom autor započinje ovu knjigu. U prvih 6 godina dječji mozak ima potencijal kakav nikad više neće imati. Uloga roditelja i odgajatelja u prvih šest godina je izuzetno važna kako bi djeci pomogli razviti kognitivne i emotivne sposobnosti. Kako me se dojmila knjiga pročitajte u nastavku.

Autor ove knjige je Alvaro Bilbao španjolski neuropsiholog, doktor psihologije i sam otac troje djece. U ovoj knjizi pronaći čete važne teme vezane uz odgoj djece, informacije koje će vam bolje objasniti kako funkcionira dječji mozak te koji su to alati kojima možemo se svakodnevno koristiti kako bi pomogli djetetu u njihovom razvoju. Kako sam autor kaže danas postoje razni programi ranog razvoja dječjeg mozga, ali zapravo svaka igra, šetnja ili obrok prilika su za učenje i za poticaj razvoja mozga.

Ako ste i sami roditelji malog djeteta možete svjedočiti nevjerojatnoj brzini razvoja njihovih znanja i vještina u prvim godinama života. Razmislite samo o vašoj bebi kada se tek rodila, zatim veselom jednogodišnjaku koji upoznaje svijet i radi prve korake, s dvije godine to su već mali brbljavci koji stječu prve prijatelje do faze predškole raspolažu s toliko znanja i informacija, a sve je krenulo jednostavnom igrom, povezivanjem sinapsi u mozgu koje su se do predškole već toliko razgranale. 

Kada sam počela čitati knjigu nestrpljivo sam čekala pročitati koji su to čarobni alati koje trebamo koristiti u dječjem odgoju. Zapravo sve su to alati koje mi dobro poznajemo, kojih smo svjesni, ali koje u konkretnim situacijama možda zaboravimo ili nam ih je možda teško promijeniti.

Dječji mozak objašnjen roditeljima

Izvor fotografija: pexels.com, Egmont webshop

Neki od alata koje trebamo svakodnevno koristiti u odgoju djece su strpljenje, razumijevanje i empatija – ne moramo se uvijek slagati s djetetom, ali treba pokazati razumijevanje za njegove brige i probleme i pokušati ga razmijeniti.

U poglavlju sa strpljenjem autor navodi primjer dvogodišnjaka koji se igra cijelo popodne neumorno u parku. Veselo samostalno istražuje, zatim se malo vrati roditeljima i opet juri dalje. Drugi dan to isto dijete ide s roditeljima u trgovinu i umorno je, ne da mu se hodati već čeka da ga roditelji nose. Roditelji su ljuti i misle da dijete glumi, kako je dan ranije imao toliko energije a sada više ne može hodati? Radi se o tome da su za dijete to su dvije skroz različite situacije. U primjeru parka dijete istražuje i vraća se svaki put mami i tati i radi tu nekakvu ravnotežu s istraživanjem. U drugom primjeru dijete se mora koncentrirati da ne izgubi mamu i tatu iz vida, mora biti ustrajno da ne stane iako je umorno, mora potisnuti želju za istraživanjem iako je možda vidjelo nešto zanimljivo na putu. Na moždanoj razini ovo je za dijete puno složeniji i zamorniji posao. Zato djetetu treba dati priliku da odmori, ako je umorno nositi ga, posjesti u kolica ne pokazivati ljutnju.

Autor se protivi i kaznama smatra da većina njih nema nikakvog efekta, već se zalaže za sprečavanje negativnog ponašanja i za potkrepljenje pozitivnog ponašanja. Kao učinkovite nagrade navodi vrijeme provedeno zajedno u igri, dodjeljivanje odgovornosti (npr. dijete smije nositi ključeve), davanje povlastica (dijete odlučuje što će biti za ručak), čestitanje na uspjehu ili zahvalu. Materijalne nagrade ili pak nagrade hranom slabo su učinkovite, a i potencijalno štetne za budućnost kada bi djetetu jedino zadovoljstvo mogla predstavljati materijalna nagrada ili hrana.

Puno je govora i o emocionalnoj inteligenciji, savladavanju strahova, kako pomoći djetetu da se suoči sa svojim strahom i da ga savlada. Tema jednog poglavlja je i asertivnost – asertivne osobe su osobe koje kažu ono što misle ili žele, s  puno uvažavanja – na jasan, smiren siguran i uvažavajuć način. Jako je važno kako razgovaramo s djecom. Primjerice umjesto da djetetu kažemo naredbodavno „Moraš sve pojesti“ kažemo „Želim da sve pojedeš“, umjesto „Ne može“ „Ne želim da to radiš“.  Važno je dati djetetu priliku i da samo slobodno izrazi svoje želje, strahove i nemire.

Dječji mozak objašnjen roditeljima

Izvor: pexels.com

Ono najvažnije što možemo učiniti za svoje dijete je da provodimo vrijeme sa njim..kako kaže autor sjednite pored njega na pod i pogledajte što će se dogoditi „Igranje je omiljeni način na koji naš mozak uči“ Osim igre dobar način učenja je i pričanje priča i pripovijedanje.. na primjer svaku večer možete pričati s djetetom kako je provelo dan možete povezivati različite slične situacije. Spominje se takozvani pozitivno-elaborativni stil razgovora. Ovakav stil razgovora u djetinjstvu pogoduje pamćenju i sposobnosti učenja u adolescenciji i u odrasloj dobi. Radi se o tome da se ono što se dogodilo prepričava u detalje, vremenski se nižu događaji, ističu pojedinosti djetetu se usmjerava pažnja na nešto što je bilo pozitivno i zabavno.

Tema jednog poglavlja je i dječja kreativnost, istraživanja su pokazala da su djeca kreativnija od odraslih, s obzirom na to da ne poznaju ograničenja. Često su upravo odrasli ti koji koče dječju kreativnosti. Komentari poput „Kako zabavno“ „Vrlo dobra ideja“ „Jako mi se sviđa što si napravio“ čuvaju dječju kreativnost i potiču na daljnje stvaranje.

Autor u knjizi govori dosta protiv izlaganja djece ekranima..svoje tvrdnje opravdava i znanstvenim istraživanja koja pokazuju da djeca koja su više izložena ekranima – mobitelima i televizorima imaju znatno slabiju pažnju od ostale djece, također češće imaju probleme u ponašanju i skloniji su dječjoj depresiji. U ovoj ranoj fazi preveliko izlaganje ekranima može utjecati na to da djeca izgube zanimanje za druge aktivnosti koje su u ovoj fazi važnije za njihov razvoj. Danas je takvo vrijeme da su djeca od rođenja izložena tehnologiji. Nemam ništa protiv toga da dijete pogleda koji crtić, ali kad vidim da se toliko „zabuljio“ u ekran da uopće ne čuje da ga zovem, odmah gasimo televizor.

Knjiga je napisana vrlo jednostavno. Ako ste ljubitelj psihologije postoje tu i konkretne činjenice  o tome kako mozak funkcionira lijeva i desna polutka, čeoni režanj, a navode se i rezultati istraživanja. Ipak meni je osobno najzanimljivija njegova očinska strana – priče i primjeri iz života s autorovom djecom. Konkretni primjeri s kojim se možete poistovjetiti i primijeniti ih u svom roditeljstvu.

Nakon što sam pročitala ovu knjigu nastojim manje držati dijete pred ekranom, a više provoditi vrijeme u druženju, crtanju, slaganju puzzla i razgovorima. Moj dvogodišnjak sve više priča i sad svaki put kad dođe iz vrtića obavezno ga pitam kako je bilo, što su radili. Zajedno čitamo knjige i pričamo o onome što nam se dogodilo taj daj tko nam je došao u posjetu, koga smo vidjeli.

Na primjer neku večer promatrali smo mjesec na nebu..rekli smo da je mjesec tu zato što je noć, a po danu je sunce, također rekli smo da je mjesec bijele boje i da je okrugli kao lopta. Drugi dan Lukas je opet tražio da ga podignem na prozor i rekao mi ovako mjesec, bijel i kao gol (lopta) znači okrugli.  Sve je zapamtio u igri, sad mi svaku večer pokazuje na mjesec. 🙂

Dječji mozak objašnjen roditeljima

Izvor: pexels.com

Čitajući knjigu puno sam razmišljala o tome kao je uloga roditelja velika, ali i o tome kako treba uživati u svakom trenutku s djetetom. Koliko možemo pomoći svom djetetu toliko ponekad u prevelikoj želji da mu pružimo sve možemo i naštetiti njegovoj kreativnosti i slobodi. Djetetu treba pružiti priliku i da samo istražuje i stvara, da samo pogriješi i da samo pokuša pronaći izlaz iz situacije, ali istovremeno i biti tu kada dijete treba zaštititi i utješiti.

Završiti ću s autorovim citatom: “Odgoj ne bi trebao biti puno više od podrške djetetu tijekom razvoja njegova mozga, tako da jednoga dana bude sposobno za samostalan život, ispunjenje vlastitih ciljeva i osjećaj zadovoljstva samim sobom.”

Hvala dragom Egmontu na još jednoj odličnoj knjizi u mojoj majčinskoj biblioteci. Prethodne recenzije njihovih knjiga možete potražiti u kategoriji Mamina čitaonica.

Drage mame jeste pročitale ovu knjigu?

Kako vam se svidjela?

Svidio ti se post? Lajkaj ga ili podijeli prijateljicama 🙂