Sve smo pokušali
Mamina čitaonica

Sve smo pokušali

Danas vam u rubrici Mamina čitaonica želim predstaviti priručnik Sve smo pokušali. Ovaj priručnik namijenjen je roditeljima djece u dobi od jedne do pet godina, a govori o onim situacijama kojih se svi pomalo užasavamo. To su dječja protivljenja, plač i ispadi bijesa. Kako reagirati u tim izazovnim situacija i kako postupiti kao roditelj? Često se roditelji u tim situacijama osjećaju nemoćno i nesigurno. Svi znamo da vikanje, pa čak i udarci nisu rješenje. Kome su primjerene kazne, a kome nisu? Sve ove teme pronaći ćete u ovom zanimljivom priručniku.

Jako se veselim novom postu iz rubrike Mamina čitaonica. Do sada ste u ovoj rubrici mogle čitati moje dojmove o knjigama Danski odgoj djece, Čudesni tjedni, Ne baš savršena mama i Naša kuća u plamenu. Danas je na redu još jedan priručnik u odgoju djece Sve smo pokušali. U nastavku vam donosim sadržaj knjige i svoje dojmove.

Djeca su razigrana i vesela, to su mali istraživači koji tek upoznaju svijet. No, nije s njima uvijek jednostavno. Ako ste roditelji djeteta starijeg od godinu dana sigurno ste se nekad pomislili – ok što se to dešava s mojim djetetom. Do jučer je bio tako miran/a i drag/a, a danas kao da iskušava moje strpljenje. Neprestano lupa vratima od ormara, izbacio je svu zemlju iz tegle za cvijeće i svaki put namjerno baca žlicu na pod prilikom svakog hranjenja, glasno plače i protestira ako mu nešto nije po volji.

Naši bebači kao da su preko noći odrasli. Sve su svjesniji sebe i osim što jako puno toga mogu, sve više pokazuju i svoj karakter. Jeste li prepoznali malu tvrdoglavu verziju sebe? Ja često kod Lukasa vidim odraze svog ponašanja. 🙂

Izvor fotografije: Egmont web shop

Priručnik Sve smo pokušali sadrži neka znanstvena objašnjenja koja nam pomažu da bolje razumijemo svoje dijete, što ono prolazi i zašto se tako ponaša. Koji je pravi uzrok takvog ponašanja i kako situaciju riješiti na što mirniji način. Često dijete, pogotovo malo, ne može samo sebi pomoći i mora nekako izbaciti sav taj nagomilani stres i frustracije. Nekad nam se čini kako su djeca uz svoje roditelje „najgora“. Svi ih vide kao mirne i drage, a kod kuće su skroz drugačiji. Razlog je to što ste vi njihova sigurnost i uz vas mogu (i trebaju) izbaciti sve negativno iz sebe.

Autorica knjige je Isabelle Filliozat psihologinja, edukatorica iz područja psihoterapije i ravnateljica Škole za socijalnu i emocionalnu inteligenciju. Kako sama autorica kaže u knjizi nisu recepti koji jamče uspjeh kod svakog djeteta. Svako dijete je drugačije. Ovo su njezina iskustva i moguća rješenja. Na vama je da ih isprobate kod svog djeteta.

Osim objašnjenja nekih svakodnevnih situacija (imate opis situacije iz perspektive roditelja i djeteta, ali i znanstveno objašnjenje) u kojima se kao roditelji možete pronaći tu su i prigodne ilustracije čija je autorica Anouk Dubois. Ona je terapeutkinja za psihomotorne poremećaje, psihološka savjetnica za djecu predškolske dobi, certificirana instruktorica „Svjesnog roditeljstva“ i trenerica učinkovite komunikacije prema Gordonovoj metodi. Mislim da su ilustracije odlično nadopunile tekst i da ćete se kao mladi roditelji lako prepoznati u brojnim nacrtanim situacijama.

Sve smo pokušali

Izvor fotografije: pexels.com

Nakon navršene prve godine vrlo brzo ćete se susresti s prvim protivljenjima i plačem kod vašeg djeteta, nešto kasnije i s pravim ispadima bijesa. Prije nego pomislite kako je vaše dijete „zločesto“ razmislite koji je uzrok tog ponašanja.

Ponekad su to fiziološke potrebe, dijete jednostavno umorno ili gladno. Nekad je to previše stimulansa iz okoline i njihov živčani sustav je preopterećen. Djeca često izgube kompas u trgovinama gdje je tako puno poticaja, ili postaju nervozna nakon što neprestano gledaju tv program pun šarenila, muzike, boja svega onoga što (zapravo namjerno) privlači njihovu pažnju. Ponekad djeca istražuje i ponašanje je skroz prirodno za njegove godine. Istraživanja su pokazala da se djeca iste dobi ponašaju slično, ako pogledate malo vršnjake svoje djece i sami ćete to lako primijetiti.

Nekad ste uzrok tog ponašanja čak i nesvjesno vi sami. Tako da ponekad osim ponašanja svog djeteta treba malo preispitati i naše reakcije ili odnos prema njima. Dogovorili ste se s djetetom da ćete kasnije igrati društvenu igru, no na kraju ste na to od silnog posla zaboravili. Dijete to može mučiti. Djeca jako dobro osjete i promijene u obitelji, na primjer svađe između roditelja ili neku drugu krizu.

Djece svojim ispadima bijesa traži vašu pomoć. Vrištanje ili plač njihov je način rješavanja stresa, „pražnjenje“. Na nama je da nađemo uzrok problema i da ih umirimo. Kod najmanjih će biti dovoljan čvrsti zagrljaj koji će ih napuniti hormonom sreće. Naravno reakcije se trebaju razlikovati s obzirom na dob djeteta.

Sve smo pokušali

Izvor fotografije: pexels.com

Jedna od bitnih stvari je i dosljednost. Na primjer ako se jedan dan igrate i skačete po lokvicama vode u čizmicama, dijete neće razumjeti zašto je to drugi dan zabranjeno i zašto je mama sad odjednom ljuta što se smočilo i zaprljalo, a jučer smo zajedno uživali u tome.

Knjiga je vrlo jednostavna za čitanje. Podijeljena je u cjeline s obzirom na dob djeteta. Neke od cjelina koje možete pronaći u knjizi su: Od 12 – 18 mjeseci: vrijeme roditeljskog NE, Od 18 do 24 mjeseci: razdoblje dječjeg NE, Od 24 do 30 mjeseci: red, redom, bez reda!, Od dvije i pol do tri godine: ja ću, ja ću..mogu sam!, 3 godine: Zajedno, Od 3 i pol do 4 godine: buđenje mašte, čudesa i noćne more, 4 godine: moć, pravila i slika o sebi, Od 4 i pol do 5 godina: svijest o sebi i problemi socijalizacije. Već iz naslova odlomaka pomožete prepoznati specifičnosti pojedinog razdoblja.

U knjizi su obrađene brojne teme poput dječjih hirova, važnosti zajedničkog vremena, ispada bijesa, straha od razdvajanja, udaranje, grizenje, čupanje i tučnjave među djecom, kao i greške roditelja i oblici kažnjavanja koji zapravo djeci samo štete. Neki čak mogu imati i trajne posljedice.

Kao majku dječaka od skoro 18 mjeseci najviše su me zanimale teme vezane uz djecu od jednu do dvije godine. Pa evo nekoliko savjeta iz knjige primjerene ovoj dobi.

Izvor fotografije: unsplash.com

Jedan od prvih savjeta je da djeci umjesto NE kažemo STOP. Na primjer dijete je krenulo čupati lišće s biljke (nama dobro poznata situacija) umjesto da vičete NE, recite mu STOP i objasnite što bi trebalo napraviti. „STOP nemoj čupati lišće. Podragaj nježno biljku“. Riječ NE koristimo jako često i može se protumačiti dvosmisleno. Nekad će vas dijete pogledati i ponavljati za vama ne ne ne..i vi ćete se nasmijati, a on će opet raditi isto. Često se tako zajedno i igramo ponavljajući da, da, da ne, ne, ne. Kad kažete STOP, kako kaže autorica oči su širom otvorene, ton je zapovjedan, a nije okrivljujuć i dijete prestaje raditi radnju. Ovo smo probali kod Lukasa i mogu reći da pali, ne uvijek, ali u većini situacija jednostavno je prestao raditi to što je radio.

Drugi koristan savjet koji sam zapamtila iz knjige je korištenje afirmacije umjesto negacije. Na primjer ako kažete „Nemoj ići na cestu“ malo dijete će čuti samo „Ići na cestu.“ Negacija je složena  mentalna radnja za djecu mlađu od dvije godine, zato je bolje reći „Ostani s ove strane ceste“. Ovaj primjer se čini pomalo banalan, ali zaista funkcionira. Svi mi nekako u razgovoru s djecom govorimo nemoj ovo, nemoj ono, tako oni zapravo ne znaju što mi točno očekujemo od njih i mogu biti zbunjeni. Često mi kao roditelji mislimo da dijete razmišlja kao i odrasla osoba i da se nešto podrazumijeva, no ne podrazumijeva se. Recite im i svima će biti lakše. 🙂

Još jedna tipična situacija je kad dijete nešto uporno radi i gleda vas oči. Na primjer na moru je uporno otvarao ormarić i lupao s vratima i gledao naše reakcije. U takvim situacijama često kažemo da su mali provokatori, no znanstvenici tvrde da tako mala djeca (ako sam dobro upamtila čak do četvrte godine) zapravo nisu sposobna manipulirati i ne rade to zato da bi vas možda naživcirali ili naljutili. Ono što je bitno tu razumjeti da je dječja inteligencija senzomotorička i proizlazi iz fizičke osjetilnosti i pokreta. Mala djeca uče pokretom. Zapravo dijete tim pokretom koji ponavlja pokušava usvojiti ono što ste rekli „Nemoj lupati vratima“. Dok vi to govorite ono ponavlja radnju i isprobava. 

Ovo su samo neki od primjera iz knjige koji su mi se učinili korisnima. Ovdje sam htjela izdvojiti primjere koji su meni kao roditelju poznati. Više vas pozivam da pročitate sami, posebno ako ste roditelji nešto starije djece.

Izvor fotografije: unsplash.com

Na samom kraju autorica lijepo zaključuje da je od svega ipak najvažnija ljubav. Važno je da odvojimo vrijeme za svoje dijete, kako ranije u tekstu kaže „napunimo njihov spremnik ljubavi“. Treba uživati u svakoj fazi sa svojim djetetom. Svaka faza je zaista posebna, često izazovna, ali sve te faze jako brzo prođu.

Gledala sam neki dan fotografije s našeg prvog ljetovanja. Lukas je bio mala beba, nije još ni puzao, niti hodao, niti govorio, niti je jeo konkretnu hranu. Ove godine je jurio po plaži i po otoku, s tatom gradio kule od pijeska, pokušavao se sprijateljiti sa svima na plaži (ako mi vratiš loptu ti si mi prijatelj). Više uopće nije beba, nego mali veseli istraživač. Ima on svoje faze ljutnje, ali ga brzo prođu. Njegove reakcije su puno intenzivnije nego prije i često me zna dobro i počupati i uštipnuti, naravno u igri i sa smiješkom na licu.

Ako ste se sami ponekad našli u situaciji da se osjećate nemoćno s vašim klincima i da ne znate kako postupiti toplo vam preporučujem ovu knjigu. Neke savjete iz knjige već smo isprobali i stvarno funkcioniraju. Neke ćemo tek imati prilike isprobati.

Kad sam čitala Sve smo pokušali, razmišljala sam o tome koliko je zapravo uloga roditelja važna. Zamislite koliko toga djeca moraju naučiti do svoje pete godine i koliko te moždane vijugice moraju brzo raditi. 🙂

Izvor fotografije:unsplash.com

Mi smo tu za njih da im pomognemo, da im olakšamo. Da ih utješimo i bodrimo u svemu što ih očekuje kroz odrastanje. Ako su “nestašni” najgore što možete napraviti je udaljiti se od njih ili uskratiti im svoje vrijeme i ljubav. Baš tada kad pokazuju svoje “najgore” osobine najviše nas trebaju. Svako ponašanje ima svoje razloge, a svaka faza ima svoje izazove. Ipak, zajedno je sve lakše. 🙂

Drage mame jeste li pročitale Sve smo pokušali?

Kakva su vaša iskustva s ovom temom?

Pusa i zagrljaj,

Buduća mama.

Svidio ti se post? Lajkaj ga ili podijeli prijateljicama 🙂