Postoji uzrečica jednog nepoznatog autora koja kaže: Prva trudnoća je kao putovanje u zemlju gdje ne znate njihov jezik, kulturu ni običaje. Trudnoća je zaista jedno veliko putovanje. Putovanje puno promjena, na kojem upoznaješ sebe i putovanje s kojeg se vračaš s najljepšim suvenirom – novim članom obitelji.
Trudnoća donosi brojne hormonalne promjene, s kojima se uopće nije lako nositi. Kroz ovaj period prošla sam vrtlog različitih emocija. Od pretjerane osjetljivosti, suza i straha, ljutnje na sve i svakoga (najčešće muža), do euforije i neopisive sreće. Kako raste vaša beba, rastete i vi, kao osoba i kao majka. Postajete snažnija, hrabrija, prava zaštitnica svoje bebe. Javljaju se i neke nove emocije za koje nisi niti znala da postoje.
Kada sam saznala da sam trudna uopće ne mogu definirati što mi je bilo u glavi. Bila je to početna zabrinutost i panika. Trudna sam? Kako ću ja to? Što ako nešto ne bude u redu? Nakon 12 godina veze od para postajemo trio. Hoće li se naš odnos promijeniti?
Izvor fotografija: unsplash.com
Prva faza moje trudnoće bila je za mene dosta nesigurna. Iako trudnoća nije bila neplanirana opet me iznenadila. Gubitak samopouzdanja zbog fizičkih promjena, pretjerana briga o tome što će drugi misliti, do toga što ću propustiti u periodu kod kuće s bebom. Od fokusa na posao i karijeru do potpuno novih prioriteta. Ljubomorno sam čuvala informacije o trudnoći do kraja prvog tromjesečja. U početku su i nalazi bili nešto lošiji, pila sam mnogo tableta i gotovo svaki tjedan odlazila na dodatne kontrole.
Onda polako na svakom pregledu upoznavala sam svoju bebu. Postojala je sve veća i naprednija. Od male točkice na ultrazvuku u četvrtom tjednu do prave velike bebe. Gledala sam tu glavu, nosić, uši, prste na rukama i nogama i nisam mogla vjerovati da ovo malo čudo na ekranu raste u meni, a rezultat je kombinacije gena mog muža mene. Da, naš odnos se promijenio. Postao je mnogo bolji, potpuniji, shvatila sam da nisam sama u ovoj trudnoći i to je ono što me ispunilo dodatnim mirom i srećom.
U drugom tromjesečju sam doslovno procvjetala. Samopouzdanje bolje nego ikad. Drugo tromjesečje je bilo baš razdoblje za guštanje. Beba je tu, osjetiš ju u skoro svakom trenutku. Trbuščić je postojao sve veći, svi prijatelji i članovi obitelji su saznali za trudnoću i osim podrške svoga muža dobila sam podršku i brojnih drugih ljudi. Obnovila sam neka stara prijateljstva, spojili su nas trudnoća i majčinstvo. Ogromna podrška došla je i putem bloga, buduće mame sa sličnim iskustvima i nesigurnostima, jednostavno smo se razumjele. Danas sam sretna što mogu reći da su mi neke od tih budućih mama s bloga postale prave prijateljice. 🙂
Izvor fotografije: pexels.com
Trudnoća je period kada prestaješ biti sebična i počinješ stavljati svoju bebu i njene potrebe na prvo mjesto. Jesti ću zdravije da mojoj bebi bude bolje, izaći ću u šetnju iako je vani kiša, kupit ću još i tu 10. stvarčicu za bebu radije nego nešto sebi. Ovaj put potrebe nekog drugog su mi bile važnije od mojih i iskreno sam uživala u tome.
Ono što sam primijetila je da beba jako reagira na moje emocije. Kad sam bila sretna i zadovoljna on je mirno spavao, kad sam bila zabrinuta, ljuta ili uplašena, on bi se uznemirio, skakutao, gurao se. Bilo mu je jasno da nešto nije u redu. Naučila sam da se moram smiriti, ne reagirati burno na sitnice nego polagano riješiti situaciju. Draganje po trbuščiću postalo je prava anti stres terapija. 🙂
Početak trećeg tromjesečje bio je mnogo teži. Počela sam se brzo umarati, fizički nisam mogla više toliko kao nekad. To je zapravo najteže prihvatiti. Nešto što bi prije napravila u trenu, sada traje satima, uz oporavak s nogama u zraku veći dio popodneva. 🙂 Uz to postala sam prilično šlampava i totalno zbunjena. Sjećate se priče o trudničkom mozgu?
Pod kraj trećeg tromjesečja javile su se i nove brige – strah od poroda, kako će porod izgledati i što kad dođemo kući s bebom? Odlazak na trudnički tečaj dao mi je odgovore na brojna pitanja i malo me smirio. Isto tako mnogo sam sama istraživala o ovim temama, pričale smo o njima na Facebooku i vaša iskustva su me ohrabrila.
Sada, u sredini 39. tjedna trudnoće polako se približavamo kraju našeg putovanja. Upoznat ćemo našu bebu i više ništa neće biti isto. Jesam li zabrinuta? Jesam, ali više ne toliko koliko u početku. Mislim da je 9 mjeseci sa svojim usponima i padovima dovoljno dugo da te pripremi za ono što slijedi.
Krećeš na put kao žena, partnerica i prijateljica, a s puta se vraćaš kao ponosna i brižna majka.
Izvor fotografije: pexels.com
Dobro došao Lukas, jedva te čekamo upoznati. 🙂
Drage mame kako je izgledalo vaše trudničko putovanje?
S kojim ste se brigama i nesigurnostima nosile?
Pusa i zagrljaj,
Buduća mama.
Odgovori