Sve pa i planirane trudnoće uvijek te iznenade. U sekundi ti okrenu život naopačke i počneš razmišljati o stvarima koje ti nekad nisu niti pale na pamet. Trudnoća nosi svoje strahove, ali i neopisivu i posebnu sreću. Kažu da život konačno dobiva smisao i mislim da je upravo tako. Kako su tekli naši prvi dani trudnoće pročitajte u nastavku.
Prošlih par mjeseci bilo je dosta stresno za mene. Sve se promijenilo. U veljači je bilo naše vjenčanje, sve je prošlo u skladu s planovima, ako ne i mnogo bolje. Uživala sam, a lijepo mi je u braku, iako smo i dalje na relaciji Zagreb Munchen osjećam se voljeno. Taj osjećaj pripadnosti nekome daje mi neobičajen osjećaj sreće i sigurnosti.
Druga velika promjena bio je otkaz na poslu. Radila sam do kraja 2.mjeseca. Firma u kojoj sam radila zatvara se do kraja godine, a mi koji smo zadnji došli, prvi smo dobili i otkaze. Naravno bez otpremnine. Mladi smo snaći ćemo se. Žao mi je zbog toga. Voljela sam svoj posao, puno sam naučila u ove dvije godine, bila sam okružena super ljudima. Ipak moram priznati da sam pod kraj osjećala da taj posao ne ispunjava moje potencijale i da želim više.
Dugo sam se dvoumila o preseljenju iz Hrvatske u Njemačku. Govorila sam si imaš dobar posao, morala bi biti luda da ga ostaviš. Ipak, nešto u meni je ipak govorilo da idem, da probam, sad zaista nemam što izgubiti. Položila sam ispit iz njemačkog, prevela diplome. Odlučila sam da idem i budem sa svojim mužem.
Tri mjeseca smo tražili intenzivno stan i sada smo ga pronašli, odlučila sam da se do kraja 6.mjeseca selim. Do tada ćemo obaviti sva vjenčanja koje imamo, a i završiti ću uskoro i edukaciju koju sam upisala. Drugi kažu za mene da volim učiti i to je istina. Ako ne radiš iskoristi kvalitetno vrijeme, nauči nešto novo, ponudi nešto novo. Internet marketing je sad u trendu, a i idealan je i za rad na daljinu. Takav posao željela sam potražiti u Njemačkoj i onda se desilo iznenađenje.
Ne mogu reći da sam iznenađena trudnoćom, znam što radim, dugo smo zajedno i volimo se ipak malo sam bila šokirana. Prošli tjedan uhvatila me strašna prehlada, nisam uopće mogla govoriti, a imala sam i blagu temperaturu, kad sam išla od doktorice razmišljala sam o tome kako mi menstruacija kasni nekoliko dana..i svratila do Muellera i uzela test. Mada ono sigurno sam pod stresnom, pa prehlada i antibiotici, sigurno su sve to razlozi kašnjenja. Očekivano test je bio negativan. Provjerila sam ga 5 puta i još jednom nakon sat vremena sam ga izvadila iz smeća da se nešto nije promjenilo. Kako sam se pripremala za preseljenje ipak sam odlučila posjetiti ginekologicu prije puta, da budem na čisto i da znam da je sve u redu.
Prvi dan ljeta došla sam na pregled. Privatna ordinacija lijepa kao i uvijek, sestra pre simpatična i draga. Klasika vaganje, tlak, sve je u redu. Veli napravit ćemo test da doktorica ipak bude sigurna. Dok sam sjedila dalje u čekaonici izašla je doktorica iz ambulante, isto tako nasmijena. Pozvala me odmah u ordinaciju. Ja se sjednem, a ona me pita i kako se osjećate s obzirom na novo stanje? Ja velim pa osim kašnjenja sve je u redu. Veli ona, a niste stigli pričati sa sestrom? Ja kažem pa nisam..Pa eto naš test je pozitivan, sad sam vam baš to lijepo spontano rekla.
Uopće ne mogu opisati što sam tada pomislila. Navala panike, ali i neopisive sreće. Pitala me što mislim o tome, ja sam rekla da je to zapravo super, nedavno sam se udala i to mi je u redu. Ipak sto pitanja mi je bilo u glavi. Doktorica je nastavila s pregledom i stvarno na ultrazvuku se pokazala jedna mala točkica. Kaže da ima 5mm i to je naša beba.
Ovo je baš rana faza trudnoće. To je razlog i zašto se test pokazao negativan. Rekla mi je još je rano, nemoj se baš sad uživjeti u rađanje. Koji neobičan osjećaj, ta točkica je tamo, a prošli put je nije bilo. I od toga će nastati pravo, veliko dijete. Počinješ shvaćati frazu život je čudo, stvarno je.
Majka se rađa istog trenutka kad i djeca. Ona prije toga nije postojala. Žena je postojala, ali majka nikad. To je nešto sasvim novo. (Rajneesh)
Izvor fotografija: unsplash.com, pexels.com
Moj muž bio je dan prije pregleda uvjeren da će mi doktorica reći da sam trudna. Ja sam bila sigurna da će mi reći da sam pod stresom. Ipak je test bio negativan, a i osjećala sam se skroz normalno.
Muž i ja zajedno smo već skoro 12 godina, a u braku skoro 5 mjeseci. Da se njega pita imali bi djecu još prije deset godina. Ali mogu reći da je strpljivo čekao da završim školu, pa da završim fakultet, pa da počnem raditi i steknem neko iskustvo. U međuvremenu on je otišao iz Hrvatske i radio na sebi, naučio jezik, upoznao nove ljude. Jako sam ponosna na njega. Mislim da smo sada stvarno oboje spremni za bebu i sigurna sam da će biti najbolji tata na svijetu. Baš zbog toga što je toliko strpljivo čekao naše prvo dijete.
Kada sam izašla iz ordinacije nisam mu odmah javila. U tom trenutku dok sam bila sama sa sobom i nisam znala da li da se smijem ili da plaćem. Dobila sam pun fascikl informacija i savjeta. Kupite si folnu kiselinu, to ćete piti cijelu trudnoću, jedite zdravo, puno voća i povrća. Odmarajte se. Pošto sam poslije pregleda imala još obaveza u gradu, odlučila sam prošetati do tamo i malo se skulirati na zraku. Shvatila sam da sam zapravo sretna s novonastalom situacijom. Cijelo mi je vrijeme u glavi bilo ma biti će sve u redu.
Mužu sam poslala fotku sa ultrazvuka. Mali kružić u sredini ekrana. Njemu je internet bio spor pa nije mogao otvoriti sliku neko vrijeme. Kad je konačno dobio sliku pitao me što to znači? Bio je jako sretan, sigurna sam puno više nego što je u tom trenu pokazao. Kaže da se već pribojao da je ostario i da to neće ići tako lako. U ranim je tridesetima, nije uoće star, samo je bio nestrpljiv za bebu. 🙂
Sada je toliko pažljiv da mi to nekad ide na živce. Pitanja jesi se odmorila, jesi se naspavala i rečenice tipa ma joj nemoraš ti ništa raditi pa trudna si. Super mi je pričati s njim o bebi. To su samo naši trenuci. Šaljem mu članke, pa onda on to sve čita, kaže da je i sam nešto istraživao. Wow. Pitala sam ga kaj misli jel dečko ili cura? On kaže pa beba je. I tako nek ostane, curica ili dečko vidjet ćemo što nam je suđeno. Ionako je to sve već negdje zapisano u genetskom materijalu.
Osim mužu rekla sam najprije svojoj najboljoj prijateljici. Čekala sam u redu na šaleteru i imala filing da ću puknuti ako još nekome ne kažem. Njena reakcija je bila super. Jako je sretna zbog nas, uskoro se i ona udaje i planira svoju obitelj, pa ćemo dijeliti savjete i iskustva. Lijepo je imati nekog takvog uz sebe. Odmah smo dogovorile spontanu kavu (sok) pa sam joj sve prenjela. Ostalima smo se dogovorili da još ne govorimo, malo je rano (tek 4 tjedna). Za 2 tjedna je novi pregled pa ćemo znati više.
Od kad sam saznala za trudnoću jako sam umorna i stalno spavam. Prije podne, poslije podne.. Sinoć sam zaspala u 10 navečer i probudila se u 8 ujutro. Ne sjećam se kada sam zadnji puta spavala 10 sati u komadu. Inače uopće nisam ljenjivac, stalno nešto radim čak i kad ne radim. Osim toga jako sam gladna i to stalno. Moram malo poraditi na prehrani, doktorica kaže da mi je pao tjelesni indeks mase i da moram jesti više. Bit će zanimljivo, ali veselim se novoj avanturi.
Sada postoji 1000 pitanja, ostati u Hrvatskoj dok se beba ne rodi ili da odmah idem u Njemačku. Kako ću tamo to sve odraditi s doktorima, malo me toga strah. Onda sve te pretrage, doktorica mi je već dala popis. U svakom slučaju jedan novi početak i sigurna sam da će biti zanimljivo upoznavati sebe i odrastati u toj novoj ulozi, ulozi majke.
Drage mame kako ste vi saznale za svoju trudnoću? Kako je reagirao vaš partner?
Ima li tu koja mama koja živi van Hrvatske? Kakva su vaša iskustva s liječnicima u drugim državama?
Pusa i zagrljaj,
buduća mama.
Odgovori