Period od 12 do 18 mjeseci čudesan je u smislu razvoja vještina djeteta. Kao preko noći naše su bebe postale djeca. Djeca koja hodaju, koja brbljaju, koja sklapaju prva prijateljstva. Djeca koja su samostalnija i koja nisu više toliko “ovisna o mami”. Mali, veseli istraživači uz koje je svaki dan prepun smijeha i ljubavi.
U postu Prva godina majčinstva napravila sam nekako pregled te naše prve velike godine. Godine u kojoj smo se upoznali, godine u kojoj smo savladali hranjenje, prematanja i sve one, danas gledano, male brige. Malo smo se opustili i počeli uživati u roditeljstvu.
Najvažnija stvar nakon prvog rođendana bila je ta što je Lukas prohodao. Prvi koraci su bili nešto prije prvog rođendana, dok je baš u potpunosti prohodao s negdje 13 mjeseci. Danas je takva jurilica, ma nitko ga ne može zaustaviti. U početku je jako često padao, koljena su mu stalno izgrebana (pogotovo u ovoj fazi kratkih hlača), ali kako kažu vježbom do savršenstva. Sad se već sam uspinje i uz stepenice (dok se ja držim za glavu). 🙂
Veliki je brbljavac. Sad su to već konkretne riječi – mama, tata, baka, deda, teta, koka, biba, oponaša i zvukove životinjica, a često brblja nekim svojim jezikom. To budu čitavi monolozi dok nam pokušava nešto objasniti. 🙂 Ono što mi je super simpatično je kad nestrpljivo viče “daj, daj daj”. Obično kad su u pitanju keksići ili boca s vodom 😀
Izvor fotografija: unsplash.com
Sve razumije, zna lako prepoznati ili donijeti predmet koji imenujemo. Zna gdje je koji dio tijela. Jako je brižan dok grli svoje igračkice, hrani ih daje im piti. 😀 Prekrasno mi je kako s bakom miriše (ne trga) cvijeće na dvorištu. Obožava muziku i ima ritma. Baš mu se znamo nasmijati. Od igračaka se trenutno najviše voli igrati autićima svih veličina i velikim Lego kockama. Otkrili smo i crtanje bojicama i to po papiru, podu i vratima od sobe. 🙂
E sad da ne bi bilo sve tako idealno, Lukas je postao i mali tvrdoglavko. Zna jako dobro što hoće, a što neće i teško ćeš ga uvjeriti u suprotno. Pa se ljuti, vrišti i plaće. Te ljutnje traju doduše jako kratko dok ne nađe neku novu zanimaciju. Prve takve reakcije bile su mi iznenađenje..moja mila,draga beba, odjednom tako reagira. O ovoj temi sam čitala i odličnu knjigu Sve smo pokušali, čiju recenziju već imate na blogu.
Ono što se također pojavilo u jednom periodu je strah od ljudi koje dulje vremena nije vidio. Iznenadile su me neke njegove reakcije. Dok bi me nekad iznenadila njegova opuštenost i jednostavan pristup drugima (odraslima i djeci), drugi put bi me iznenadilo kako se grčevito držao mene i počeo plakati u društvu inače dragih ljudi.
Izvor fotografije: unsplash.com
Ovaj period obilježile su još dvije “velike stvari”. Prva je polazak u vrtić, a druga je pandemija corona virusa. Pandemija corona virusa skroz nam je poremetila planove. Osim što je Lukas nakon kretanja u vrtić bio ponovno kod kuće zbog istog razloga ja još nisam počela raditi. Veliko je pitanje i što će biti na jesen, ali trudim se biti optimistična. 🙂
No da se vratim na temu vrtića. Lukas je u vrtić krenuo čim je navršio godinu dana. Još je bio prava mala mrvica i hodao je samo držeći se za namještaj ili ruku. U subotu smo slavili ročkas, a u ponedjeljak je već bio u vrtiću. Završili smo prilagodbu od 2 tjedna (svaki dan je bilo sve lakše) i onda zbog corone završili opet kod kuće. Kod kuće je bio polovicu 3., cijeli 4. i 5.mjesec.
S obzirom na dugu pauzu bila je potrebna ponovna prilagodba. Ovaj put trajala je tjedan dana i prvi dani kao da su bili puno teži. Nije ni čudno. Bili smo cijele dane skupa i bili smo maksimalno moguće doma, uz eventualne izlaske u prirodu gdje nije bilo puno ljudi. Tu je bila i novost što su svi morali nositi maske, pa procedura oko dezinfekcije na ulazu i slično. Ni meni sve to nije bilo ugodno i pitala sam se što nam sve to treba.
Izvor fotografije: unsplash.com
Mi smo s našim vrtićem i tetama zadovoljni, nadam se da će tako i ostati. Svaki dan kad dođemo po njega tete ispričaju što je radio, je li papao, uvijek je mirišljav i presvučen. Redovito nam fotkaju što rade od aktivnosti I jako me vesele te fotkice. To je takav ponos kakav samo mame I tate znaju. 🙂 Od aktivnosti super su mi bile igre s vodom, crtanje, bojanje, različite vježbe fine motorike s provlačenjem i ubacivanjem oblika. 🙂 Jako je puno toga naučio i onda kad se skupa igramo iznenadim se koliko je spretan.
Osim toga postao je puno samostalniji. Ne znam je li to stvar vrtića ili jednostavno dobi, ali sve pokušava sam. Već vrlo vješto jede sam žlicom I napikava hranu s vilicom. 🙂
Ima jutra kada još plače, no taj plač traje par sekundi, dok ja dođem do vrata već čujem da se smirio. To su mi potvrdile i tete. Super mi je kad dođem po njega u vrtić promatrati ga malo kako se igra i što radi, ako me odmah ne uoči. 🙂 Kad me uoči suzice (malo se potuži) i odmah juri u zagrljaj, ali dok smo obukli tenisice smiješak je na licu. Ima dana i kad prođemo skroz bez suza, sad ih je sve više, ali uvijek kad dođe doma toliko je sretan i zadovoljan. Nadoknadimo svu igru i zagrljaje. 🙂
Izvor fotografije: unsplash.com
O našem iskustvu kretanju u vrtić napisala sam poseban post Polazak u vrtić – Naše iskustvo pa ako i vas to uskoro očekuje vjerujem da će vam naše iskustvo pomoći i da će vas malo ohrabriti. Mislim da je često nama roditeljima taj odlazak u vrtić veća drama nego njima malima. Oni nekako uz drugu djecu to prihvate. Nekima treba manje nekome više, što je skroz normalno, nismo svi isti. Mislim da roditelji tu igraju veliku ulogu i njihovo povjerenje u tete. Kad vidiš da im je dobro, da su siti i zadovoljni, da spavaju, da se igraju i uče s drugom djecom nekako si mirniji. 🙂
S navršenih 18 mjeseci obavili smo i još jedan sistematski pregled i cijepljenje. Trenutno Lukas ima 11 kilograma i visok je 79 centimetara. Nije više mala okruglica. Primio je i preostale dvije doze cjepiva tako da smo sad s cijepljenjem mirni do petog rođendana. Što se tiče sistematskog on nas očekuje još s četiri godine. Ima i 16 prekrasnih zubića. Ne znam jeste li znali da prvo izbijaju četvorke pa trojke? Kaže pedijatrica da je to skroz normalno, da trojke dolaze na omekšano meso. Zadnje su mu izbile donje trojke i sad ima puni niz. 🙂
U ovom period bili smo i na našem drugom obiteljskom ljetovanju. Nisam to puno popratila na blogu, ali mogu reći da nam je bilo super. S obzirom na cijelu situaciju, bez puno razmišljanja, rezervirali smo isti apartman kao prošle godine i uživali na pješćanim plažama otoka Murtera. Super je i što smo mogli iskoristiti puno opreme za plažu od prošle godine, tako da je i pakiranje bilo brže i lakše.
Izvor fotografije: unsplash.com
I mi smo bili opušteniji. Prošle godine smo se držali skroz hlada i jako čuvali našu malu mrvicu od 6 mjeseci. Ove godine smo ga hvatali po plaži. 😀 Obožava i dalje kupanje u moru i plutanje u pojasu, a novost je izrada kuli od pijeska, što je tati i njemu bila omiljena aktivnost.
I mislim da je to to što se tiče nekih posebnosti ovog razdoblja.
Drage mame kakvo je bilo vaše ljetovanje ove godine?
Jeste se uspjele što odmoriti na godišnjem s djecom?
Pusa i zagrljaj,
Buduća mama.
