U utorak je Lukas proslavio svoj prvi rođendan. Još uvijek sam nekako pod dojmom toga kako je kao preko noći, od bebe postao dječak. Radi svoje prve korake, pokušava sam jesi, zove nas mama i tata i šarmira svojim osmijehom s 8 prekrasnih zubića. Kad ga promatram strašno sam ponosna na njega, ali i na nas kao roditelje. Nije uvijek bilo jednostavno, ali vrijedilo je. Taj mali, nije više uopće mali. Osim što je visok i pomalo težak za nositi ima svoj stav i jako dobro zna što hoće, a što ne. Beskrajno je simpatičan u tim svojim dječjim ljutnjama. U nastavku pročitajte moje dojmove o našoj prvoj godini.
Ova godina mi je prošla brže nego bilo koja do sada, a bila je zbilja dinamična i posebna. I sad, taman kad smo stekli neku dnevnu rutinu, uživamo u zajedničkim danima i planovima stigao je prvi rođendan, a to znači da bebač jako brzo kreće u vrtić, a mama u potragu za novim poslom. Sigurna sam da će mu u vrtiću biti super i da će se za par dana/tjedana prilagoditi, a kako će se prilagoditi mama, to ćemo tek vidjeti. O temi vrtića, upisa, prilagodbe i svega ostalog ću pisati u nekom od sljedećih postova. Bit će mi drago čuti i vaša iskustva.
O mojim dosadašnjim iskustvima s Lukasom mogle ste čitati na blogu u kategoriji Majčinstvo. Plan je bio pisati nekakve mjesečne postove s novostima. U početku su postovi bili čak i češći pa tako iz prve faze imate postove: Naših prvih mjesec dana, Šest velikih tjedana, Lukasova prva dva mjeseca, Lukasova prva četiri mjeseca, Lukasovih prvih 6 mjeseci i Veliki šesti mjesec. Kad je Lukas postao aktivniji, malo sam usporila s tempom pisanja i jedini post koji sam objavila je Lukasovih 9 mjeseci. U ova tri mjeseca se još puno toga promijenilo i puno je toga naučio.
Izvor fotografije: unsplash.com
Kad razmislim o prvim mjesecima majčinstva mogu reći da iako se za dolazak djeteta pripremaš punih 9 mjeseci, zapravo nikad nisi skroz spremna za ono što te čeka. Možeš pročitati knjiga i knjiga, slušati iskustva svojih prijateljica, ali kad dobiješ svoju bebu to je skroz drugačije. Bez brige buduća mamo majčinstvo je prekrasno. Dolazak male bebe u početku će ti okrenuti život skroz naglavačke, ali nakon nekog vremena doći će sve na svoje. Kad čitam ove postove vidim kako sam postepeno postala samopouzdanija kao mama.
Vjerujem da je kod svih mama u toj početnoj fazi prisutna velika nesigurnost. Još uvijek je sve u vezi s bebom novo, a bebe su tako nježne i sićušne. Niste sigurni kako je pravilno primiti, premotati, okupati i ono najvažnije – zašto opet plaće? Treba neko vrijeme da prokužiš što ti tvoje dijete želi reći. Je li beba gladna, žedna, umorna ili samo treba promijeniti pelenu. Sjećam se kad bi otišla na tuširanje u tih prvih mjesec dva, muž mi je redovito kucao: “Plaće, dođi mu dati jesti“. Kao da je svako plakanje bilo znak da je gladan. 🙂
Izvor fotografije: unsplash.com
Druga stvar koja se javlja u početku majčinstva osim nesigurnosti je usamljenost. Puno vremena provodiš sama s djetetom, koje uglavnom spava, malo papa i onda opet drijema. Jedan skroz usporeni tempo. Uspostava dojenja, navikavanje na malo spavanja..taj period nije jednostavan. Kad je bio skroz mali kako je bio isključivo dojena beba, tako da je bio “ovisan o meni”. Izdojeno mlijeko mu je bilo koma, prvi put još je nekako i uzeo, a kasnije je odbijao bočicu. To je značilo da sam ja svoje aktivnosti morala planirati u skladu s njegovim rasporedom hranjenja i u prijevodu bili smo nerazdvojni.
U početku strašno su mi falili i razgovori o nekim odraslim temama, koje se ne svode na bebinu papicu i kakicu. 🙂 Često sam samo čekala da muž dođe s posla da malo preuzme bebu i da ja predahnem. Falilo mi je ono vrijeme za mene, da mogu bezbrižno otići na kavu s frendicom. Nekad je samo pol sata mira bilo dovoljno da se resetiram i s velikim osmijehom vratim svome djetetu. Na početku je bitno imati pomoć, nekoga tko će ti ponekad samo uzeti bebu dok ti malo odmoriš, tako da ako se netko ponudi nemojte odbiti.
Mogu reći da imamo sreće što je Lukas vrlo brzo počeo spavati cijelu noć ili bi se budio samo jednom noću za hranjenje. Prvu noć u komadu je prespavao već s 3 mjeseca. Imali smo naravno i faza ne spavanja, noćnog nošenja i očaja, ali to je kratko trajalo. Bile su to faze skokova u razvoju i rasta zubića. Dovoljno sna zbilja puno znači, kad se ipak naspavate noću imate više energije za sve što vas čeka sljedeći dan. Iako i tu sam postala tolerantnija. S 5 sati sna u komadu i duplu kavu funkcioniram skroz normalno. Sjećam se za Novu godinu zaspala sam oko 4 i bez problema se probudila u 9 zajedno s Lukasom. Prije godine dana bi spavala do 2 popodne i oporavljala se još nekoliko dana. 😀
Izvor fotografije: unsplash.com
Kad je Lukas postao aktivniji postalo mi je lakše (iako ga je trebalo više paziti) i zabavnije. On je pravi veseljak i ti mali osmjesi te baš razvesele. S negdje 6 mjeseci sam zapravo počela skroz uživati u majčinstvu. Savladali smo osnovnu higijenu i njegu, preživjeli smo prvu temperaturu i prehladu, završili groznu fazu grčića i onda je krenuo brzinski razvoj vještina. Tada je Lukas postao moj partner u svemu i što god sam ja obavljala, on je išao sa mnom.
Što se tiče spomenutih vještina već sa 4 mjeseca Lukas je usavršio okrete s leđa na trbuh i obrnuto, s 5 mjeseci pokazao je prve naznake puzanja, to je bilo bacanje na jednu i drugu stranu, vukao se rukama, puzao vojnički. Sa 6 mjeseci počeo je pravilno puzati, a sa 7 se samostalno posjeo. Ubrzo nakon toga počeo se dizati i hodati uz namještaj. Danas je mala jurilica, koja radi prve korake.
Neki dan kad smo se igrali u sobi, pogledao me ravno u oči, kao da je želio svu moju pažnju i samostalno, zakoračio i tako ostao stajati. Ja sam se nasmijala i rekla bravo Lukas, na što je on počeo sam sebi pljeskati. I tako je stajao i pljeskao s najslađim osmijehom. Odmah nakon toga napravio je prve samostalne korake i bacio mi se u zagrljaj. Taj dan je bio tako aktivan i ponosan, svima je morao pokazati kako on samostalno stoji i korača. 🙂 Negdje sam pročitala da kad dijete napravi 7 samostalnih koraka da se može reći da je prohodalo. Tako da na dobrom smo putu.
Izvor fotografije: unsplash.com
Par dana prije 6 mjeseci počeo je jesti i krutu hranu. S 8 mjeseci uveli smo drugi obrok, a s 10 mjeseci treći. Od početka dosta dobro jede, naravno bilo je faza kad je malo zezao s prehranom, na primjer kad je bio prehlađen ili kad bi mu rasli zubići, ali to bi trajalo samo po par dana.
Najviše voli povrtne kašice, a jedino gdje je izbirljiv je meso. Piletina mu je super, ostalo meso čim namiriše okreće s nosom i pojede tek par žlica. Još uvijek mu kuham posebno, ali pošto smo uveli gotovo sve sezonske namirnice polako krećemo jesti iste obroke. Pošto ima već osam zubića uspješno jede i komade hrane, tako da ju nije nužno miksati. Zapravo mu je puno veće zadovoljstvo kad jede sam rukicama ili kad jede (pokušava jesti) žlicom. Uvijek je jedna dodatna žlica tu samo za njega. Još uvijek ga dojim. To više nije glavni obrok, nego više neki oblik maženja ujutro i prije spavanja. O iskustvu uvođenja dohrane ću napisati dodatni post sljedeći tjedan da nekako zaokružimo i tu priču.
Što se tiče pričanja s 10 mjeseci Lukas je počeo ponovno aktivno pričati i danas se ne gasi. Čim se probudi nabraja tatatata, mamamama i skače po krevetu. 🙂 Najslađi je kad gleda ravno u mene i nježno kaže mama. Tko se ne bi rastopio? Nekad brblja nekim svojim jezikom, ali svejedno ga razumijem što mi želi reći ili pokazati. Bilo je jako simpatično kad se igrao s bratićem i nešto mu pokušao objasniti. 🙂
Izvor fotografije: unsplash.com
S godinu dana prošli smo i taj zadnji pregled kod pedijatrice i sistematski za vrtić. Kaže doktorica da super izgleda i da je lijepo aktivan. Trenutno ima skoro 10 kilograma i 75 cm visine. Baš se izdužio, više nema onih dječjih šlaufića i nije mali bucko, nego mali slatki dječak.
Taj prvi rođendan došao je tako brzo, a s njime i kraj porodiljnog i neki novi početak. Lukas kreće u vrtić, mama kreće tražiti posao. Veselim se svemu tome iako sam istovremeno pomalo i tužna. Za početak za vikend ćemo lijepo proslaviti taj veliki prvi ročkas, a onda krećemo u nove pobjede..moj dječak i ja. Više u nekom novom postu.
Drage mame kakva je bila vaša prva godina majčinstva?
Veselite li se kraju porodiljnog?
Pusa i zagrljaj,
Buduća mama.
