Kako biti opušten roditelj
Mamina čitaonica

Kako biti opušten roditelj

Biste li za sebe rekli da ste opušten roditelj? Iako bi željela biti opušten roditelj mislim da često to nisam. Ponekad sam u odnosu sa svojim djetetom preopterećena s time što bi trebala ili ne bi trebala raditi. Najviše me brine to da mu nisam dovoljno posvećena, čak i kad se puno igramo i provodimo vrijeme zajedno uvijek mi je puno drugih misli u glavi – posao, obaveze, aktualna zbivanja.. Vjerujem da nisam jedina. Teško je uvijek biti nasmijana mama, koja se može isključiti iz svega i posvetiti samo svom djetetu. Kako biti opušten roditelj i je li to uopće moguće u današnje užurbano vrijeme? U nastavku teksta pronaći ćete teme obrađene u knjizi i moje dojmove.

U knjizi Kako biti opušten roditelj kako piše na naslovnici pronaći ćete roditeljske tajne najsretnijih obitelji na svijetu. Nekako glavna misao je da je u odgoju djece osim samog rada s djecom jako važno raditi i na sebi. Mi smo ti koji se kao roditelji moramo snaći u novoj situaciji i ponovno upoznati sami sebe. Svatko od nas ima neku prošlost, ugrađene neke vrijednosti i odgajan je na određeni način. I često su naše reakcije na dječje ponašanje upravo odraz onoga što smo sami doživjeli. Mi ne moramo biti roditelji kao naši, nego pronaći vlastiti put.

Knjigu Kako biti opušten roditelj napisale su dvije autorice. Iben Dissing Sandahl – koja vam je vjerojatno poznata kao autorica bestsellera Danski odgoj djece i Igra na danski način. Ona je savjetnica, psihoterapeutkinja specijalizirana za rad s obiteljima i djecom i sama majka dvije kćeri. Druga autorica je Sarah Zobel psihologinja i majka troje djece, dvoje tinejdžera i jednog malog djeteta. U svakom poglavlju knjige autorice navode primjere iz života sa svojom djecom ili djecom s kojom su kao stručnjaci imali prilike raditi. Upravo tim osobnim pričama su me pridobile, osjećala sam u njima puno ljubavi prema njihovoj djeci, ali i hrabrost što su željele podijeliti svoja intimna razmišljanja, brige i vlastite pogreške u odnosu s djecom.

Izvor fotografije: Egmont shop

Knjiga polazi od tvrdnje da mi nismo savršeni, te da je roditeljstvo nije nešto što ćemo naučiti preko noći, nego nešto što se uči postepeno uz spremnost na stalne prilagodbe. Isto tako govori o tome da svako dijete nije isto i baš to ih čini savršenima. Naše je da ih volimo i da pustimo da budu takvi kakvi jesu. Sva djeca moraju biti prihvaćena i voljena baš takva kakva jesu. Osjećaj vlastite vrijednosti kod djece i njihova vjera u samoga sebe povezana je i s našim osjećajem vlastite vrijednosti.

U knjizi se govori o važnosti mira i obične igre. U miru i tišini punimo svoje baterije, proučavamo svoje osjećaje, postajemo prisutni i razvijamo nove zamisli. Jako puno obitelji ima krcat raspored aktivnostima – sport, strani jezici, putovanja, izleti, a zapravo djeca nikada nemaju mir. Ponekad samo treba sjesti i uživati sa svojim djetetom u jednostavnoj igri. Igra razvija osjećaj da nešto mogu, što je važno za razvoj vlastite vrijednosti, djeca jačaju socijalne kompetencije i potiču tjelesni, spoznajni i emocionalni razvoj. Dijete treba svoje vrijeme za igru isto kao što roditelji trebaju svoje vrijeme s odraslima, vrijeme u kojima nisu „samo“ roditelji.

Kao roditelj često je puno važnije slušati nego govoriti. Puno pitanja poput Kako je bilo u školi? Što ste danas radili? Što si ručao? Nastavi niz..mogu opteretiti dijete, onda često dobijemo odgovore poput bilo je ok. Što ste radili ništa posebno. Trebamo biti prisutan i dozvoliti djetetu da samo podjeli što želi s nama. Provesti vrijeme s djecom u tišini može biti korisnije od puno razgovora. Ako nam dijete govori svoje probleme, ne moramo ih mi pokušati riješiti nego ih pustiti da sami dođu do rješenja.  S djecom je važno pričati o emocijama. Osjećaji su prirodni i poželjni. Ako trebate plakati pred djetetom plačite.  

Izvor fotografija: pexels.com

Online svijet dio je naše svakodnevice, ali da se trebamo znati odmaknuti od njega. U igri s djecom maknite mobitel i posvetite mu pažnju, često djeca kad osjete da nemaju punu pažnju svojih roditelja počinju raditi sve da ju dobe nazad – pa onda često razbijaju igračke, svađaju se s braćom i sestrama ili se jednostavno povlače u sebe. Govori se i o utjecaju online svijeta na tinejdžere, što je veliki izazov i za djecu i za roditelje.

Grlite li svakodnevno svoju djecu? Fizički kontakt s djetetom je važan. Kada se mazimo, dragamo naše dijete, stimuliramo njegov živčani sustav, smanjuje se razina stresa i raste razina oksitocina, hormona ljubavi te se tako povezujemo sa svojom djecom. Neka djeca vole zagrljaje, neka se vole maziti, neka škakljati.. Osim toga s djetetom je važan kontakt očima, one će vam najbolje pokazati djetetove osjećaje.

I za kraj treba biti nježan prema sebi kao roditelju. Želimo li pružiti ljubav prvo moramo voljeti sebe, isto je sa samopoštovanjem. Djetetu je važno postaviti granice, tako se uče poštovanju. No, ne trebaju sva pravila biti stroga, o nekim stvarima možemo raspraviti npr. vidim da si danas umoran, pa ćeš pospremiti sobu sutra, time možemo samo unaprijediti svoj odnos. Granice trebaju voditi prema poštovanju i razumijevanju, a ne strahu.

Ovo su samo neke teme koje su obrađene u knjizi, nadam se da sam vas potakla da ju i sami pročitate. Dragom Egmontu hvala na još jednoj odličnoj knjizi u mojoj roditeljskoj literaturi. Ranije recenzije potražite u rubrici Mamina čitaonica.

Drage mame jeste li pročitale ovu knjigu? Kako vam se svidjela?

Svidio ti se post? Lajkaj ga ili podijeli prijateljicama 🙂