Pisala sam nedavno na Facebooku o svom trogodišnjaku i njegovim ispadima bijesa. Ponekad je pravi izazov ostati mirna i pronaći način kako umiriti njega. Upravo u to vrijeme počela sam čitati knjigu „Ne postoji neposlušno dijete“, a konačno sam sastavila i svoje dojmove. Radi se o priručniku za roditelje djece do 5 godina, koji polazi od toga za djecu u toj dobi ne možemo reći da su neposlušna. Zašto je to tako i pročitajte u nastavku.
Knjigu je napisala Kate Silverstone novinarka, psihologinja i dječji psihoterapeut. Knjiga je nastala kao rezultat istraživanja i razgovora s mnogim stručnjacima. Autorica kaže da iza nje stoji znanost, ali i osobno iskustvo. U knjizi je pokušala neke složene, znanstvene činjenice objasniti na vrlo jednostavan način.
Pa zašto za djecu do 5 godina ne možemo reći da su neposlušna?
Jednostavno zato što djeca razmišljaju drugačije od nas i njihov mozak još nije razvijen kao mozak odraslih. Kako bi pobliže objasnila i neke stručnije pojmove autorica je dječji mozak objasnila kao deblo baobaba na kojem žive tri životinjice. To su gušter, pavijan i mudra sova, a svaka od njih je odgovorna za neko ponašanje vašeg djeteta.
Gušter predstavlja njihov „primitivni“ mozak, mozak kojem je glavna uloga preživljavanje. Gušter predstavlja njihove automatske reakcije – poput bacanja na pod ili zamrzavanja u kriznim situacijama. Ne možemo reći da je ovaj dio mozga manipulativan, njegova je glavna svrha preživljavanje, djeluje automatski i želi vam dati do znanja da dijete ima neke potrebe.
Zatim imamo pavijana koji predstavlja djetetov emocionalni mozak koji je zadužen za društveno ponašanje. Briga, zaigranost, povezivanje i upravljanje velikim emocijama kao što su strah, bijes, radost i povjerenje. Pavijan ne prepoznaje vrijeme i ne može primijeniti logiku – on živi ovdje i sada. Pavijan pomaže djeci da se vežu za druge što je još jedan mehanizam preživljavanja. Pavijan je najizraženiji u prve tri godine života i karakterizira ga ponašanje poput bacanja, otimanja hrane i igračaka, lupanja o pod – nešto za što kažemo da je „pretjerano“. Često ovaj mozak možete uočiti i kod odraslih. To je ono kad reagiramo burno na prvu, bez puno razmišljanja, zato što smo se osjetili ugroženo.
Treća životinja je mudra sova – viši ili misleći mozak. Koja daje mogućnost prosudbe i imaginacije te sposobnost rješavanja problema. Mudra sova razumije pojam vremena, savjest, može analizirati, pripovijedati, racionalizirati, biti kreativna, upravljati snažnim emocijama, pokazati empatiju i zabrinutost. Pomaže da vidimo „širu sliku“. Autorica smatra djeca do 5 godina još uvijek nemaju mudru sovu. Njihov je mozak tek nalik na paperjastog ptića i zato trebaju naše mudre sove koje će im u procesu sazrijevanja pomoći.
U knjizi ćete naći brojne primjere i situacije u kojima se kao roditelj malog djeteta možete naći. Ali i načine kako reagirati i kako djetetu ( a i sebi) pomoći.
Jedan od savjeta kako postupiti prilikom dječje krize ili popularno nazvanih tantruma je: Stop N-P-P Kada dijete ima snažnu reakciju najprije stani duboko udahni i zaustavi se. Bitno je podsjetiti se da dijete nije manipulativno. N- ne radi se o vama, nije osobno, dijete to ne radi je l’ vi sad jurite na posao i baš želi da zakasnite. P – promatrajte, pokušajte shvatiti u čemu se radi, P – preokreni situaciju, pokušaj promisliti iz perspektive djeteta. Uvijek postoji neki razlog bilo da je to jednostavno umor ili je u pozadini svega nešto što su taj dan doživjeli i sada ih muči.
Taman kad sam pročitala dio u kojem kaže ako ih ne možete umiriti napravite nešto luckasto da ih odvratite od ljutnje – imala sam priliku to i sama isprobati. Bila je nedjelja navečer, a Lukas se nikako nije želio kupati. Napunila sam vodu u kadi, a on je vikao ne neću, otimao se i bježao u sobu, to je bio pravi protest kako to samo trogodišnjaci znaju. Kako kaže autorica dijete se ne može istovremeno smijati i biti ljuto.
Uzela sam slonića za kupanje i bacila ga svom snagom u vodu i pritom ju cijelu zašpricala. Lukas je prvo pogledao slona u vodi pa mene i počeo se tako glasno smijati. Sam ga je još par puta bacio, a onda je ušao dobrovoljno u vodu. Još smo se malo špricali, a onda je sam oprao i kosicu i brzo smo išli van. Jedna situacija koja je mogla biti frustrirajuća, ispala je super zabavna uz malo dodatnog brisanja. I drugi dan se sjetio kako ga je slon pošpricao. 🙂
Dosta knjige posvećeno je i djetetovim emocijama i kako je važno pričati o njima i graditi povjerenje. Oni ih još u potpunosti ne razumiju i ne znaju kako ih kontrolirati kada su one pre snažne. Stres i snažne emocije moraju nekako iznači iz tijela, kroz suze, ljutnju, pa i bacanje na pod. RPU roditeljstvo kaže– reci što vidiš, prihvati i ublaži. Dječje emocije važno je imenovati R-reci što vidiš („Vidim da si ljuta jel ti se srušio toranj“), P – prihvati („Razumijem da si ljut, tako si ga dugo slagao“, U-pokušaj ublažiti („Dođi, zajedno ćemo napraviti novi “). Ako dijete osjeća da ih vidimo i čujemo to djeluje umirujuće na njihovog pavijana i guštera, a polako gradimo njihovu mudru sovu.
Jako je važno provoditi vrijeme s djetetom, ali znate iz sami kako je to uz posao i druge obaveze. Često sam ljuta na sebe što se Lukasu nakon 8 sati za računalom ne mogu posvetiti onako kako bi htjela.
Autorica kaže da ako i nemamo puno vremena da im se u potpunosti posvetimo barem 10 minuta u danu- to znači bez mobitela, televizora pa i drugih osoba, samo vi i vaše dijete. Samo tih 10 minuta biti će dovoljno da se njihove emocionalne šalice napune. To može biti čitanje slikovnice prije spavanja, vaši mali razgovori ili zajednička igra koju dijete vodi– mi smo sad u fazi mama igraj se samnom ja ću imati plavi auto, a ti crveni ili ja ću biti Chase ti budi Marhasall. Ne vjerojatno je koliko sam toga saznala o njemu iz obične igre. I neke brige koje su ga mučile izašle su na vidjelo. I bilo je puno AHA momenata – ok sada razumijem zašto je jučer bio ljut i što se točno dogodilo.
Priča se i o odnosu braće i sestara, ali i koliko je važno da roditelji brinu sami za sebe. Da bi naša djeca bila sretna i zadovoljna važno je da smo i mi sami.
Ovo su samo neke od tema obrađenih u knjizi. Pozivam vas da ju i sami pročitate. Vjerujem da će vam pomoći, ali i potaknuti vas na razmišljanje. Stani, duboko udahni, nije do tebe – sve je to dio sazrijevanja. 🙂
Dragom Egmontu hvala na knjizi. Dosadašnje recenzije potražite u rubrici Mamina čitaonica.
Drage mame jeste li pročitale knjigu, kako vam se svidjela?
Pusa i zagrljaj,
Mama Željka
