Čitanje slikovnica Lukasov je i moj mali ritual prije spavanja. Znamo pročitati po 5-6 slikovnica, a kad smo baš umorni onda dogovorimo samo tu jednu, u tom trenu omiljenu. Po slikovnice najčešće svratimo u našu kvartovsku knjižnicu. Evo zašto volimo knjižnice.
Od malena volim knjižnice. Kad sam bila u osnovnoj školi jedno ljeto sam pročitala toliko knjiga u „zabavnom“ odjeljku da mi tete knjižničarke više nisu znale što preporučiti. Svaka 3 dana odlazila bi u knjižnicu po nove knjige, a čim bi došla kući počela bi čitati i ne bi ispuštala knjigu do dugo u noć.
Kasnije sam se malo ulijenila i počela sam čitati manje. Jednostavno nedostatak vremena, mira pa možda i volje. Moje čitanje se sad više svodi na stručne knjige vezane uz posao ili roditeljstvo o čemu obično napišem i blog post u djelu Mamina čitaonica.
Ono što ipak redovito čitam(o) su slikovnice. Drago mi je da sam Lukasu prenijela ljubav prema čitanju, ali i prema knjižnicama. 🙂 Lukas se učlanio u knjižnicu kad je imao 2 godine. Ako niste znali u Zagrebu je članstvo za djecu do 15 godina besplatno. Dovoljno je samo upisati osnovne podatke djeteta i odmah možete posuđivati, a kroz par tjedana stići će vam i iskaznica.
Kad je bio manji kupovala sam dosta slikovnica, no dogodilo bi se da sam skroz pogriješila kod izbora. Te slikovnice i dalje stoje na polici bez nekog posebnog interesa. Ono što se meni učinilo kao super zabavno ili je netko hvalio na blogovima / portalima, mom djetetu nije bilo uopće interesantno. U knjižnici imamo priliku knjige prolistati i zajedno odabrati – i s tim knjigama je onda i najzadovoljniji. One koje ga zaista oduševe rado kupim i za kućnu kolekciju. 🙂
Izvor: pexels.com
Za vruće ljetne dane kad je pre toplo na igralištu ili kad je vani hladno ili pada kiša, a želite izbjeći TV kod kuće knjižnica je super mjesto. U knjižnici uvijek provedemo malo vremena – slažemo slagalice, pretražujemo slikovnice i onda kući ponesemo one koje nam se najviše sviđaju. Naučili smo i da u knjižnici ne smijemo glasno pričati, a bili smo i na nekoliko izložbi dječjih radova.
Sada u knjižnicu idemo redovito – barem jednom mjesečno, a na Instagramu i Facebooku počela sam objavljivati i naše mjesečne favorite. To mi je poticaj i da bolje istražim nove naslove.
Ono što sam od nedavno počela koristiti je online rezervacija naslova iz knjižnice. Nije novost, ali ne znam jeste li znale za ovu opciju. U trenutku kada su knjige dostupne u knjižnici dobijete mail i knjigu možete preuzeti u roku od 3 dana. Meni je to super za nove i popularne slikovnice koje su gotovo uvijek posuđene, a mi ih baš želimo pročitati. 🙂
Evo nekoliko naslova koje smo čitali u zadnje vrijeme, a jako nam se sviđaju. Stavit ću vam linkove na katalog iz knjižnice.
Izvor: vlastita fotografija
Set slikovnica „Prva pitanja i odgovori“ Katie Daynes. Jako su zabave, duhovite istovremeno informativne. I ja sam puno naučila. 🙂 Lijepo su ilustrirane i imaju zanimljive prozorčiće za otvaranje. Pročitali smo tri knjige iz ove serije.
„Što je kakica?“ je Lukasov favorit, uvijek se dobro nasmijemo. Saznali smo što je kakica, od čega se sastoji kakica, kamo odlazi naša kakica kad pustimo vodu, kakve kakice imaju životinje, čija kakica je zelena, a čija kockasta, što je to koprolit, za što se kakica može koristiti i brojne druge zanimljivosti.
Iz „Zašto trebam prati zube“ naučili smo da imamo mliječne i trajne zubiće, koliko ih ima, tko sve mora prati zube, kako životinje peru zube kad nemaju četkicu i koja ih životinja ima najviše (hint životinja s kućicom na leđima).
Iz „Zašto moram na spavanje“ glavna informacija je da prije spavanja ne smijemo koristiti ekrane jel oni šalju informaciju mozgu da je dan i onda se ne možemo opustiti. Vječna borba s ekranima. Naučili smo zašto je važno dobro se na spavati, gdje spavaju veliki i mali, a gdje spavaju životinje. Jeste li znali da se morske vidre drže za ruke dok spavaju kako ne bi niti jedna otplutala? Preslatko. 🙂
Rezervirali smo i nove naslove „Što su virusi i bakterije“ i „Što su emocije“. Iz iste serije postoji i slikovnica „Zašto sve umire“ – no prelistala sam ju u knjižari i čini mi se mrvicu pre teška za njegovu dob.
Izvor fotografije: pexels.com
Početkom godine čitali smo nekoliko slikovnica Julie Donaldson, koje smo posudili na preporuku tete iz knjižnice. Najprije smo čitali „Grubzon“, a zatim i „Grubzonovo dijete“. To je serijal priča o malom neustrašivom mišu koji je uspio nadmudriti lukavu lisicu, sovu i zmiju pa čak i velikog, strašnog Grubzona, a u drugom nastavku i malu Grubzončicu. Sviđa mi se stil pisanja u rimama, a Lukas je nakon par čitanja već sam diktirao stihove: „Kamo ideš Grubzončice kroz snježnu bjelinu, samcata sama kroz šumsku divljinu. Aha, Oho!“ Pamti ih i sad par mjeseci kasnije.“ 🙂 Za rođendan sam mu kupila Grubzon slikovnicu na engleskom „The Gruffalo – soundbook” sa šumskim zvukovima. Na YouTubu se može naći i zgodna ekranizacija priče.
Nakon toga saznali smo i „Tko je Zog“ iste autorice. Zog je zmaj koji je krenuo u školu da nauči sve što veliki zmajevi moraju znati – letjeti, rigati vatru, oteti princezu. Na kraju priče Zog postaje član tima letećih liječnika. U knjizi “Zog i leteći liječnici“ glavnu ulogu uz Zoga imaju Princeza Zlatka i vitez Brzojaša. U priči ćete saznati kako je princeza Zlatka je uz pomoć svog tima liječnika uspjela je smiksati čudotvoran napitak (od roga jednoroga, ljuski sirene, puževe sluzi, kašlja bolesnog lava i malo sira) i tako pomoći svom bolesnom stricu kralju, koji je mislio da princeze ipak ne bi trebale biti liječnice. Čitali smo i „Prutimira“ ili kako Lukas kaže grančicu, o tati Prutić koji proživi brojne nezgode prije nego se uz pomoć djeda Božićnjaka vrati kući svojoj obitelji.
Sve slikovnice ove autorice imaju lijepe i zanimljive ilustracije, a ponekad se pojavljuju i poznati likovi iz drugih priča.
Drage mame jeste se vi učlanili u knjižnicu?
Koje slikovnice trenutno volite čitati?
Pusa i zagrljaj,
Mama Željka.
